Približavanje javnosti koje poduzima Ured za suzbijanje korupcije i kriminaliteta simpatična je akcija otvaranja važne institucije koja je po definiciji svog posla bila najzatvorenija. Situaciju u kojoj se Uskok kani na razne načine približiti javnosti, a to čini organiziranjem susreta s predstavnicima medija, civilnog društva i nevladinim organizacijama te je čak započeo i edukaciju srednjoškolaca i profesora u Zagrebu (koju, usput rečeno, mediji nisu ni zabilježili, a kamoli pohvalili), treba sagledavati isključivo u kontekstu jačanja jedine zapostavljene Uskokove funkcije i to one prevenirajuće. Taj će ured, zahvaljujući komunikaciji, postati popularniji u svim društvenim grupama čiji su pripadnici daleko od potencijalnih izvora onih aktivnosti koje bi Uskok morao sve uspješnije goniti i na koje bi trebao trošiti sve svoje raspoloživo vrijeme. Novo nastojanje znači još jednu obvezu: svima će trebati pokušati približiti ulogu i “pravila igre” po kojima radi: od tajnosti postupaka, zaustavljanja curenja informacija i sličnog. Bilo bi pogrešno to negativno dočekati jer im je tu preventivnu ulogu dao zakonodavac. Uskok koji je po formaciji represivno tijelo od kojeg se i očekuju veliki rezultati kojih uglavnom nema, jedini se od svih državnih odvjetništava treba baviti i prevencijom.

Uz represiju, prevencijom se može i više od simboličke razine na dugu stazu smanjivati korupciju. Moguće je da će najprije percepcija o korupciji postati niža te opadati proporcionalno učestalosti kojom će “uskoci” suočavati svoje sugovornike s njihovim negativnim odgovorom da nisu dali mito. Mnogi koji će na pitanje “Jeste li dali mito” odgovarati negativno, počet će vjerovati da je pola pecepcije ipak fama. Utoliko oni koji po inerciji kritiziraju prevencijsku ulogu Uskoka i u prvi plan ističu zasad, ukupno gledajući nevelik uspjeh kod progona korupcije i organiziranog kriminaliteta, govore više o sebi nego o Uskoku. Izgradnja raznih državnih institucija nije završena, a pogotovo to vrijedi za taj ured koji je startao tek prije četiri i pol godine. Sve ono što taj ured nema upravo će bosti oči pri njegovu približavanju javnosti. Na velikom popisu onoga što nedostaje nalaze se razne stavke: kadrovi, bolja zakonska rješenja, tehnička opremljenost, uvjeti rada i suradnja s drugim instucijama. Uskok raspolaže s jednim automobilom, a drugi im Ministarstvo pravosuđa nije moglo odobriti. Ima ih 14, a po količini dojava trebalo bi ih biti nekoliko puta više. Govoriti o tjelohraniteljima, koje inače imaju svi njihovi kolege u Španjolskoj, bi bilo bogohulno. Tajnica u Uskoku sa znanjem nekoliko jezika trebala bi raditi za par tisuća kuna. Imaju beneficirani radni staž koji ne mogu ostvariti. Sredstva iz proračuna svake su godine mala, a očekivanja javnosti prema rezultatima rastu. U tom upoznavanju bit će prilike da se otkrije zašto španjolski antikorupcijski ured tužiteljstva iz Madrida ima samo 40-ak optuženja u pet godina – po tužitelju je to desetak slučajeva – i bitno nižu percepciju korupcije.