Dugo sam mislio da je upravljanje vlastitim umom nemoguce. Onda sam dugo znao da je moguće, ali nisam mogao dosegnuti da to zaista i osjetim. Sad mogu reći da imam iskustvo komunikacije sa vlastitim umom. Ne bih rekao da je to upravljanje već više promatranje vlastitog uma. 

Naš um ima naviku da stvara konstrukcije, da piše scenarije i da kreira emocije. Najčešće su to emocije na koje je tijelo iz prošlosti naviklo, bez obzira jesu li te emocije za nas podržavajuće ili ograničavajuće. Vjerujem da svatko od vas koji ovo čitate imate iskustvo kad se um naprosto ne može zaustaviti u njegovom pohodu na neku temu. Ako imate osjećaj da ne možete zaustaviti vlastiti um, da je on na neki način odvojen od vas i „fura” svoj film, to znaci i da ga možete promatrati. Osnovna postavka koju moramo shvatiti je da mi nismo naš um. Bolje rečeno, mi nismo samo naš um. 

Poznati američki autor knjige „Quantum entrainment” Frank Kinslow, pronašao je zgodnu tehniku kako možete zaustaviti vlastite misli. Recimo da se nalazite u situaciji kada vas napadaju vaše vlastite misli. Ono što možete napraviti je da svjesno kažete sami sebi: „Sad čekam da vidim koja će biti moja slijedeća misao?”. Pa onda slijedeca rečenica je: „Sad čekam da vidim kojeg će oblika biti moja slijedeća misao?”. Pa slijedeća rečenica je: „Sad čekam da vidim koje će boje biti moja slijedeća misao?”. Ono što ćete primjetiti je da između čekanja do nove misli nastaje praznina. Ta praznina je prostor bez misli. Ako ponavljate te rečenice, odnosno pitanja, prostor bez misli će se povećavati. 

Druga tehnika je zahtjevnija i odnosi se na puštanje misli da dolaze, ali istovremeno promatranje tih istih misli kao da su odvojeni dio vas samih. Zamislite u sebi rečenicu tipa: „Ajde da sada gledam što to moj um proizvodi, koju mi priču želi prodati. Neću mu odmah povjerovati, već ću ga za početak samo promatrati.”. Drugim riječima, dovodite sebe u prostor da vaša svjesnost (pažnja) promatra vaše misli. U tom trenutku, mudrost je vaše stanje. Jer mudrost je nevezivanje za vlastite osjećaje i projekcije, mudrost je sposobnost da imam „just-in-time” samorefleksiju i da donosim odluke na osnovu slobodnog odabira, a ne emotivnog nemira.

Zaključno, mislima nije moguće upravljati, ali ih je moguće promatrati i novo kreirati. Misli će doći u svakom slučaju jer prostor iz kojeg dolaze nema kraja, beskonačan je i nama nepoznat. Kao lider imate dnevno tisuće podražaja koji će vam probuditi određenu misao i osjećaj. I tada samo se sjetite i recite u sebi: „Opa, šta sad moj um želi iskreirati? Jesi li mi sad, umu moj, od koristi ili nisi?”. Vidjet ćete kako samo promatranje mijenja sadržaj vaših misli i emotivnu reakciju na te misli. Promjena najčešće ide prema miru, snazi i promjeni smjera misli.