Većina današnjih ekonomista iskazuje pesimizam vezano uz izglede gospodarskog rasta na globalnoj razini. Svjetska banka još je jednom snizila svoje srednjoročne projekcije, dok ekonomisti diljem svijeta upozoravaju da smo upravo suočeni s "novom normalom" sporijeg rasta.

Međutim, čini se da postoji manje konsenzusa po pitanju uzroka te slabosti. Prije gotovo tri godine, bivši tajnik američke državne riznice Larry Summers podsjetio je na Alvin Hansenovu hipotezu "sekularne stagnacije", naglašavajući ograničenja vezana uz potražnju. Za razliku od njega, Robert Gordon u svojoj zanimljivoj i eruditskoj knjizi pod nazivom "Uspon i pad američkog rasta", stavio je težište na dugoročne čimbenike vezane uz ponudu – osobito uz prirodu inovacija.

Thomas Piketty, u svojem magnum opusu "Kapital u dvadeset prvom stoljeću", opisuje uspon nejednakosti kao posljedicu niskog rasta BDP-a. Knjiga Josepha E. Stiglitza pod nazivom "Nova pravila američke ekonomije: program za rast i zajednički prosperitet" okrivljuje političke odabire kako za usporavanje rasta tako i za rastuću nejednakost. Takvi prikazi situacije razlikuju se u onome što ističu, ali oni uopće nisu kontradiktorni. Naprotiv, dok Summers, Gordon, Piketty, i Stiglitz razmatraju ta pitanja iz različitih perspektiva, njihove su ideje komplementarne – čak uzajamno potkrepljujuće.

Neophodna ulaganja
Summersov keynesijanski argument je da problem leži u kroničnom nedostatku agregatne potražnje: željene investicije zaostaju za željenom štednjom, čak i po gotovo nultim nominalnim kamatnim stopama, što ima za posljedicu kroničnu zamku likvidnosti. Današnje gotovo nulte – čak pomalo negativne – kratkoročne kamatne stope monetarne politike ne znače da su dugoročnije stope, koje su relevantnije za financiranje investicija, također dosegle nulu. Međutim, krivulja prinosa u najvećim razvijenim gospodarstvima vrlo je jednolična, dok realne i nominalne dugoročnije kamatne stope dosežu povijesno niske razine.

Možda postoje razlozi za to, ali Gordon opisuje jednu mogućnost: došlo je do usporavanja temeljnog tempa inovacija, što je dovelo do nižih očekivanih povrata ulaganja i stoga spustilo kamatne stope. Radi se o ulaganjima neophodnim da bi se novo znanje pretočilo u stvarne inovacije koje povezuju pitanja ponude i potražnje i generiraju rast. Obje teorije mogu se povezati s Pikettyjevim argumentima o dinamici akumulacije kapitala.  Pikettyjeva teza implicira da se kapital može zamijeniti radnom snagom na relativno lak način. Kad kapital raste brže od radne snage i BDP-a, stopa povrata će se s vremenom spustiti, ali proporcionalno manje od rasta količine kapitala.

To rezultira u redistribuciji prihoda radne snage onima koji posjeduju kapital. Summers je zapravo predložio novi oblik funkcije proizvodnje, čime napredak inteligentnih strojeva čini kapital savršenom zamjenom za segmente radne snage. Rastuća koncentracija prihoda na vrhu, u kombinaciji s visokom sklonošću prema štednji među osobama s visokim primanjima, tada dovodi do kroničnog nedostatka agregatne potražnje što je tipično za sekularnu stagnaciju.

Stiglitz zagovara teoriju da politička pristranost također doprinosi koncentraciji prihoda. Gordonova teza više je vezana uz vrstu "zasićenosti" tijekom brzog tehnološkog napretka, što snižava očekivani povrat i stoga pomaže u pronalaženju objašnjenja za kronični nedostatak dostatnih ulaganja. Međutim, na kraju svoje knjige, on tvrdi da je srednji prihod stvarni pokazatelj ekonomske izvedbe. Prema Gordonovim predviđanjima za razdoblje od 2015.-2040., godišnji rast srednjeg prihoda u Sjedinjenim Američkim Državama iznosi samo 0,4%, u usporedbi s prosječnim rastom prihoda od 0,8%, što odražava kontinuirano rastuću nejednakost. (Usporedite to s godišnjim rastom od 1,82% srednjeg prihoda u razdoblju između 1920. i 2014.)

Zatvaranje jaza štednje
Isprepletene sile kronične keynesijanske neuravnoteženosti, usporavanje rasta produktivnosti i koncentracija prihoda na vrhu dovode do obuzdanih predviđanja vezano uz rast srednjeg prihoda. Dok su očekivanja u budućnosti potkopana takvim duboko ukorijenjenim i multiaspektualnim silama, možda ne bi trebalo biti iznenađujuće da glasači u Sjedninjenim Američkim Državama i drugdje izražavaju ljutnju prema političkom establišmentu.Srećom, ima razloga za nadu.

Manje kaosa, više kontrole

Jedna mala promjena koja donosi veliku razliku u svakodnevnom radu

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Zašto nam najbolje misli padaju na pamet kad najmanje radimo?

Ponajprije, ne dijelim Gordonovu procjenu izgleda za dugoročniji tehnološki napredak. Vjerujem da, dok digitalna revolucija i umjetna inteligencija restrukturiraju znatne segmente gospodarske aktivnosti, ukupan rast produktivnosti mogao bi se opet ubrzati, dovodeći do većih očekivanih povrata te, stoga, do više ulaganja i bržeg rasta. Samo po sebi to neće dovesti do uravnoteženije distribucije bogatstva ili prihoda, a možda neće donijeti ni dovoljno zapošljavanja. Ali moglo bi stvoriti politički i fiskalni prostor za političke reforme usredotočene na inkluzivnost. Nadalje, gospodarstva u razvoju i ona u nastajanju još uvijek nude izravne prilike za velika ulaganja s visokim povratom, koja bi trebala biti financirana onime što se prikazuje kao višak globalne štednje.

Uz znatan prostor za kretanje prema tehnološkoj granici, te u uslužnom sektoru, još uvijek ostaje obilje mogućnosti za "postizanje" rasta. Takva ulaganja pomogla bi u zatvaranju jaza štednje na globalnoj razini i stvaranja pozitivnih povratnih informacija također i za napredna gospodarstva. Međutim, kako bi se iskoristile te mogućnosti, potrebno je smanjiti regulatornu i političku neizvjesnost. Također, javna-privatna partnerstva u financiranju razvoja moraju se povećati unutar okvira koji vodi do inkluzivnih dobrobiti. 

Ključ u političkoj volji
Kontinuirani brzi porast prosperiteta moguć je i vjerojatan. Ipak, naposljetku, politički odabir odredit će vodi li rasprostranjenost umjetne inteligencije do široko rasprostranjenih povećanja srednjeg dohotka ili do zaoštravanja polarizacije i nejednakosti. Politička volja i snažne poruke bit će ključne u poticanju ambicioznih društvenih i ekonomskih reformi, zajedno s određenom vrstom međunarodne suradnje koja će biti neophodna za iskorištavanje mogućnosti inkluzivnog rasta.

© Project Syndicate, 2016.