Prijepori oko donošenja, primjene i učinaka Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku poznatijeg kao Lex Agrokor otvaraju neka pitanja oko kojih i nije otvorena ozbiljnija rasprava u stručnim krugovima i hrvatskoj javnosti.  Naime, eksplicitnim definiranjem sustava Agrokora kao "sistemski značajnog za Republiku Hrvatsku" za očekivati je da se ovaj pojam prihvati s razumijevanjem njegove suštine.  

Suština cijelog aktualnog stanja temelji se na činjenici da sustav u svojem dosadašnjem djelovanju nije dao potpune i očekivane odgovore na "sistamska" i strateška pitanja u ključnim gospodarskim područjima.  U izostanku sustavnih rješenja i strateškog promišljanja zakonodavne i izvršne vlasti u Hrvatskoj te propusta institucija i gospodarskih udruga, veliki sustav Agrokora preuzeo je ulogu ključnog čimbenika u kreiranju odnosa u izuzetno važnom sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije.  

Jednu od ključnih uloga u tom projektu imao je trgovački lanac Konzum kao katalizator svih tržišnih odnosa posebno u opskrbnom lancu od primarne poljoprivredne proizvodnje do prehrambene industrije čiji su proizvodi završavali na policama hrvatskih supermarketa, ali i šire od toga uključujući potporne i servisne djelatnosti vezane za taj sektor.  Pokušaj davanja odgovora kako je uopće bilo moguće stvoriti takav sustav koji je završio krahom proizlazi iz pitanja kako je uopće bilo moguće da dobavljači Konzuma dugi niz godina pristaju na, najblaže rečeno, neuobičajene uvjete poslovanja s nacionalnim trgovačkim lancem. Dobavljači su tek nakon višekratnih upita stidljivo odgovorili da su usprkos dugih rokova plaćanja i imperativa izravnog ili neizravnog kreditiranja Konzuma, ipak osiguravali povoljnije cijene nego na širokom i otvorenom tržištu Europske unije. 

Zanemareni vitalni sektori 
Tek sada, desetak godina nakon početka pregovora Hrvatske s Europskom unijom i više od tri godine članstva dolazimo bliže odgovoru na pitanje zašto je Hrvatska jedina zemlja koja ulaskom u Europsku uniju nije ostvarila gospodarski napredak i povećanje životnog standarda svojih građana. Naime, stvaranjem i djelovanjem ovakvih autarkičnih gospodarskih sustava izostala je potreba za prilagodbama djelovanju na tržištu Europske unije. Zato je lakše bilo trpiti nevjerojatne uvjete plaćanja i opasne financijske konstrukcije nego temeljito proučiti regulativu Europske unije, upoznati potencijalno tržište od petsto milijuna stanovnika i iskoristiti mnogobrojne mogućnosti povlačenja sredstava koja bi olakšala prilagodbe i podigla konkurentnost.

Danas bi bilo pogrešno za sve posljedice ovakvog modela optuživati Ivicu Todorića jer je on samo pokušao popuniti veliku prazninu koja je nastala ubrzanim razvojem tržišnih odnosa u mladoj državi, a uz izostanak kvalitetnih strategija razvoja u bilo kojem od vitalnih sektora. Naknadna pamet nas danas može dovesti do preispitivanja razloga zbog kojeg je na primjer u proizvodnji mesa u Hrvatskoj dan prioritet svinjogojstvu u kojem je upravo Agrokor investirao u sustav farmi, impresioniran očito danskim modelom, uspješnim zbog vrlo sofisticiranog sustava maksimalnog korištenja državnih potpora, ali i nizu okolnosti koje ukazuju i na mnoge nedozvoljene oblike državnih potpora temeljene na skoro perfektnom djelovanju sustava potpornih institucija. 

Bez dodatnih napora
Očito je da je netko zanemario procijeniti kako su ove okolnosti sasvim drugačije u Hrvatskoj pa je zato danas u preradi mesa moguće povezati kraj s krajem jedino ako se uz domaću sirovinu osigura najjeftinije i najnekvalitetnije meso iz svjetske ponude duboko zamrznutih rezervi. Danas je jasnije i zašto hrvatski vinari nisu iskoristili deset milijuna eura nepovratnih sredstava iz europskih izvora prije ulaska Hrvatske u Europsku unije za marketinške aktivnosti na europskom tržištu. Naime, činjenica da je Hrvatska kao zemlja koja proizvodi kvalitetna vina nezamijećena na karti vinara Europske unije, nije bila važna tako dugo dok su kroz domaće trgovačke lance mogle biti osiguravane znatno veće cijene nego što bi to bilo moguće na tržištu Europske unije posebno bez velikih dodatnih napora i investicija u brendiranje i marketing. Sve spomenuto imalo je ozbiljne učinke na cijeli niz problema s kojima se Hrvatska danas suočava, a vidljivo je kroz malu proizvodnju hrane i veliki uvoz, propadanje obiteljskih gospodarstava, mali broj zaštićenih proizvoda na europskoj razini, zanemarenu ekološku proizvodnju, neuređenu zemljišnu politiku i tržište poljoprivrednih proizvoda, pa do dramatične depopulacije posebno ruralnih krajeva.

Primjena zakona
Zato je danas jedno od ključnih pitanja u sagledavanju aktualnih problema vezanih za primjenu Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku kako će biti definirana nova strategija poljoprivrede i prehrambene industrije koja će nadomjestiti propali koncept temeljen na poslovnoj filozofiji koncerna Agrokor.

Amadria Park Šibenik

Danci otkrili formulu za odlične poslovne ideje

Bez stresa

Predstavljamo najbolje digitalno rješenje za inventuru bez stresa