Skoro da bi se moglo pomisliti da je Vlada na upravo održan investicijski forum ili pozvala samo one ulagače koji su nekim čudom u Hrvatskoj imali dobra iskustva, ili pak da je netko sve te Katarce, Turke, Ruse… dobro potkupio da ispričaju samo jednu stranu medalje. Jer oštricu su ublažili čak i oni koji već godinama po raznim panelima bacaju drvlje i kamenje po našoj ulagačkoj klimi.

Čak i ako se izuzme činjenica da svaka konferencija pomalo mora promovirati organizatora (u ovom slučaju Vladu, Ministarstvo gospodarstva, HGK i HUP), optimizma je bilo znatno više nego se moglo očekivati, a na izlaznim vratima drukčiji od uobičajene rezignacije koja vas preplavi kad po raznim drugim konferencijama čujete sve te mračne ulagačke priče iz Hrvatske. Čak je i uvodničar, britanski profesor ekonomije Andrew Scott, osjetio olakšanje što se konačno može baviti “nekom uzbudljivom i optimističnom pričom” umjesto novim valom globalne recesije. Kad se sažmu sve priče sudionika, odgovor je jasan: optimizma ne bi bilo da nema datuma s kojim će Hrvatska pristupiti Europskoj uniji, kao i svih onih zadaća koje smo tijekom dugotrajnih pregovora morali odraditi da taj datum zaradimo. Investitori bez oklijevanja kažu da je Hrvatska njihovu pozornost dobila onog trenutka kad je dobila zeleno svjetlo za Uniju. Nema tu puno politike, u perspektivi svakog investitora glavna je matematika. Pristupanjem EU otvaraju se granice ne samo za promet roba i usluga već i za kapital, i pritom geografski položaj Hrvatske ima vrlo važnu ulogu, o potencijalu u energetici, infrastrukturi, prometu, turizmu da se ne govori. Nameće se zaključak da gotovo i ne možemo pogriješiti, da će se stvari same od sebe početi događati, a ekonomija brzo rasti kako nam je već i “obećao” profesor Scott. Naravno da nije tako, što pokazuje primjer Grčke koja očito nije iskoristila beneficije koje joj pruža članstvo u ekonomski najjačoj uniji na svijetu. Umjesto pokretanja onih dijelova sustava kojima bi privukla ulagače i nabildala BDP, Grčka je članstvo iskoristila za jeftine kredite za pokrivanje javne potrošnje. Raskrižje na kojoj je Hrvatska trenutno može nas odvesti u oba spomenuta smjera, znaju to i ulagači koji jesu optimistični, ali još nismo primijetili da trče k nama.