Kao i svi, i ja nastojim dati Benu Benovo. Bogu Božje, a caru carevo, pa tako i Benu Benovo, ali kao i ostatak tržišta, ne znam. Da, ne sukobljavaj se s Fedom (don't fight the Fed), svjestan sam da trebam plesati kako Ben svira, ali previše je buke, ne čujem glazbu.

Još gore, i oni kojima orkestar uopće nije potreban, koji znaju čitati note, nisu u boljoj poziciji. Ili je netko prolio kavu po notama, ili dio partiture još nije napisan, pa se sve svodi ili na pogađanje budućnosti (pogađanje, makar ga nazvali i analiziranjem), ili na čekanje da buka prestane, a note postanu vidljive. Skroman sam, pa se svrstavam u skupinu koja ne utvara da je sposobna analizirati, pa čekam. A evo i skromnog izvoda.Nakon što je Bernanke rekao, "matematički" definirao uvjete za tapering, gledajući kako prinosi na obveznice rastu i 20 posto, a dionice padaju, refleksno sam pomislio prodati neke dionice, kako bih ušteđevini, sirotinji kojom bih po cijenama koje – savjet ne tražim, niti bih ga dao – smatram povoljnima, kupovao. Kako ja to vidim, to s dionicama i svim ostalim imovinama je isto kao s gotovinom u džepu, ili karticama. Još gore, kao s dopuštenim minusima. Sjećam se kako su neki ljudi fond menadžere znali pitati da zašto plaćaju te i te cijene za dionice, da je to preskupo, a ovi su se vadili da ljudi uplaćuju, a oni nešto moraju kupiti, pa kupuju najmanje skupe, dakle najbolje od najlošijih karata. 

Orgije na tržištu kapitala
Moje skromno mišljenje je da su dionice uzduž i poprijeko kugle zemaljske (ne govorim o pojedinačnim dionicama, nego indeksima) preskupe, i sad smo u pomalo komičnoj situaciji. Recimo, američki podaci mogli bi biti sve bolji i bolji, a cijene dionica bi mogle padati, a meni bi to bilo posve logično. Jer, opet ponavljam da savjet ne tražim, niti bih ga dao, da bih platio zatečenu cijenu S&P 500 cijeli bi svemir tog indeksa morao 10 godina rasti po najmanje 7 posto. A rekao bih da je dosad rastao ne zato što su ljudi u kupnju uračunavali rast, procjenjivali da će nešto rasti kao posao, nego zato što je novac skoro doslovce padao – hvala Beun i ostalim centralnim bankarima! – s neba. Novac je bio jeftin, netko ga je mogao dobiti i s kamatom 0 (nula) posto, i morao ga je nekamo plasirati. Što se mene tiče, da svjetska ekonomija idućih 10 godina raste po 7 posto, a cijene dionica padaju, za mene bi to bila konačna pobjeda razuma, škole života naših djedova i baka, nad bjelosvjetskim orgijama na tržištima kapitala. Ili, da se izrazim mrvicu drukčije, bi li JP Morgan pristao platiti cijene koje danas odražavaju indeksi? Pa, rekao bih da je JP Morgan postao JP Morgan zato što je kupovao na cijenama bliskim povijesnim minimumima, o kojima na generationaldynamics.com lijepo piše Xenakis, a kako je Morgan sam rekao, obogatio se prerano keširajući.

Nastavila se pijanka
Ben je rekao da će prestati štampati, i svijet je dva dana krenuo prema razumu. Panično, ali ipak prema razumu, da bi već drugog dana, zbog procjena rasta američke ekonomije nešto lošijih od očekivanja, svi spremno nastavili pijanku. Kako god, ni u kom slučaju – savjet ne tražim, niti bih ga dao – ne odstupam od svoje strategije. Moguće je da ću neke svoje dionice prodati kako bih u presudnom trenutku imao keš za kupnju, prije u inozemstvu nego u Hrvatskoj, iako ni ZSE nisam prekrižio; jednostavno, neke dividende su značajno bolje od kamata, a osnovano je nadati se da će u najmanju ruku ostati iste, ako ne i rasti. Na kraju krajeva, taj grozni izraz, uncharted territory, teritorij na kojemu netko ili nešto nikad nije bio, bilo. Pa, mi još nismo vidjeli kako izgleda pad Kine. Vjerojatno kao da slon padne u mojoj garsonjeri, pa se onda još malo rita. Priznajem da ništa ne znam, ali znam da taj dan ne želim dočekati bez gotovine za kupnju dionica. Slon kihne, a indeks padne 5%. Da slon padne? Jao… Što se nekretnina tiče, na Njuškalu vidjeh oglas za stan u Sopotu, 60 kvadrata po 875 eura za kvadrat, i Utrinama, 32/1000, ali nisu to cijene, u odnosu na lokacije, koje čekam. Radije bih kupio kvadrate u Slavoniji, Baranji, ili na moru, kojima netko već, vrlo uspješno, upravlja. Da, više vjerujem i u Todorića, i u Vlahovića, nego u sebe menadžera.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).