U vinu je istina, a tko je u pravu čak i kad su u pitanju dva različita vina, sličnog imena, i dalje traju rasprave s obje strane Jadrana – u sjeveroistočnom dijelu Italije gdje nastaje prosecco, i kod nas u Hrvatskoj, u Dalmaciji, gdje proizvode prošek. Nova ‘runda’ u višegodišnjim gospodarsko-diplomatsko-političkom sporu oko prava na ime startala je nedavno u Veroni, na ponajvećem talijanskom sajmu vina i vinogradarstva – Vinitaly.

Ondje su talijanski vinari, koji, znamo, proizvode najveće količine na svijetu u godišnjem volumenu, govorili o aktualnostima u sektoru, s predstavnicima trgovaca razmijenili informacije o ponudi i potražnji, te zaključili da izvoz talijanskih vina raste dvoznamenkasto, tj. 4%, u odnosu na pretpandemijsku 2019., prenosi talijanski poslovni dnevnik Il Sole24Ore.
“Mnoge procjene predviđaju na kraju 2021. novi rekord u izvozu vina proizvedenog u Italiji koji bi mogao prijeći prekretnicu od 7 milijardi eura prometa”, napominju predstavnici vinskih udruženja u Italiji. Plan im je dakle jači plasman na vanjskim tržištima što bi značilo i povratak u “normalu”.

No, to, prema talijanskim izvorima, osim povratka prilika vraća i “prijetnju” hrvatskog prošeka:
“U Veroni i u Venetu (regija s najviše proizvođača prosecca) najviše zabrinjava hrvatska prijetnja proseccu. Napad na ono što je bio pravi enološki fenomen posljednjih godina. Vino koje vrijedi gotovo 700 milijuna boca, 25 posto talijanskog izvoza vina po količini i 20 posto u vrijednosti sad je ugroženo zahtjevom za registraciju koji je hrvatska Vlada podnijela za tradicionalni spomen imena prošek”, pišu talijanski novinari, prenoseći “zabrinutost” nekih od najvećih proizvođača prosecca, ali i guvernera regije Veneto Luce Zaie:

“To je pravi napad na naš identitet. Naziv prosecco neraskidivo je povezan s Venetom i cijelim sjeveroistokom od 2009. godine. Veza je ojačana 2019. priznanjem Prosecco Hillsa kao Unescoove baštine. Hrvatska prijava jednostavno nije prihvatljiva. I mi ćemo to dokazati”, poručuje Zaia. Prosecco je inače ime mjestašca u pokrajini Trst, regija Furlanija Julijska krajina, koja graniči sa Slovenijom.
“Udružujemo se s proizvođačima i institucijama i predstavljat ćemo neprobojnu barijeru jer je prošek apsolutna vrijednost naše zemlje”, ističe Stefano Patuanelli, talijanski ministar poljoprivrede.

Međutim, iako se vlasti boje kao da će prošek nešto oteti proseccu, zanimljivo je da se proizvođači toga talijanskog pjenušavog vina, koje je i okusom i izgledom totalno drugačije od prošeka, više desertnog pića, ne libe doći upravo na strani, hrvatski teren, u domovinu prošeka, ne bi li se promovirali i prodali svoje adute. Tako su, otprilike tih dana kad je u Veroni trajao Vinitaly, u Zagrebu održani prvi Dani prosecca, predstavljeni engleskim nazivom Prosecco Days. U organizaciji Talijansko-hrvatske gospodarske komore i Udruge Vinoljupci, u hotelu Dubrovnik nastupila su vodeća imena prosecca (npr. Villa Sandi, Bottega i Astoria) – ukupno 60 etiketa s imenom sorte Prosecco DOC (DOC je oznaka za kontrolirano geografsko porijeklo) predstavljeno je gostima, među kojima su bili i hrvatski predstavnici HoReCa kanala, trgovci, talijanski veleposlanik u Hrvatskoj i predstavnici tamošnjeg Konzorcija za zaštitu vina Prosecco DOC. Vina su se mogla degustirati i pritom je ocijenjeno kako je ovaj događaj važan za suradnju dviju zemalja i njihovo poslovno povezivanje. Otkriven je i podatak koji govori o snazi brenda prosecco i zbog kojeg se vinari i ne bi trebali osjećati toliko ugroženima. Naime, samo 20% proizvedenog prosecca završi na domaćem tržištu, a preostalih 80% toči se izvan Italije, najviše u cijeloj Europi.

Treća “runda” svojevrsne talijanske ofenzive u ovom slučaju u kojem Europska unija nastupa kao medijator pa i miritelj, zbila se ovaj tjedan, i to u Europskom parlamentu. Kako piše Hina, talijanski su zastupnici u utorak u raspravi s predstavnikom Europske komisije (EK) ustrajali u protivljenju priznavanju  naziva “prošek” zbog sličnosti s “proseccom”, dok su hrvatski zastupnici Tonino Picula i Ladislav Ilčić ukazivali na razlike između tih dvaju vina te činjenicu da je riječ o autohtonom dalmatinskom vinu duge povijesti. Ovo je bila i talijanska reakcija na hrvatski zahtjev za zaštitu tradicionalnog izraza “prošek”, koji je krajem rujna napokon objavljen u službenom listu EU, sedam godina od podnošenja.
Predstavnik  Komisije Michael  Scannell istaknuo je da je EK pomno pregledala hrvatsku prijavu za zaštitu naziva prošek i potvrdila da je u skladu s pravilima, no naglasio je da još nije odobrena zaštita već samo potvrđena prihvatljivost prijave. I hrvatska ministrica poljoprivrede u rujnu je odlučno izjavila da prošek i prosecco – nisu isto vino.

Riječ je, znamo to kao vodu piti, a podsjetila je i EK, o dvije različite vrste, ukazujući na njihove važne razlike, pri čemu homonimnost (istovrsnost imena) – nije bitna.
“Talijanski prosecco uspješan je primjer zaštite pod istim procesom i u okviru istog zakonodavnog okvira kroz koji trenutačno prolazi i prošek”, ustvrdili su u EK.
Nakon dva  mjeseca nastavit će, ističu, proces, nepristrano ga sagledati i odlučiti po zakonu, a što će biti moguće snažno i ispravno argumentirati.

Dok su taliijanski zastupnici isticali moguću ekonomsku štetu po prosecco podsjećajući da je riječ o jednom od komercijalno najuspješnijih europskih vina, hrvatski zastupnici Tonino Picula i Ladislav Ilčić  su, među ostalim, podsjetili da je riječ o posve različitim vinima. Izmijenili su tako, na svjedočenje ostalih parlamentaraca, hrvatski i talijanski narodni predstavnici svoje argumente u zaštitu svojih pića, počastivši se pozivanjima na njihovu povijest, tradiciju, slavu, ali konačnom rješenju još se, čini se, ne nazire kraj.

Objektivno gledano, oba vina imaju puno pravo na “život” pod svojim davno ustanovljenim imenom, potrošači bi nazdravili i s oba odjednom, da im budu što dostupnija. Bez obzira na to kakvu im priču njihovi političari servirali.