Hoteli samo što nisu zatvorili vrata za zimsku stanku, jer Hrvatska je i dalje vrlo sezonska destinacija, a direktori im se već znoje kad se sjete potrage za radnicima za sljedeće ljeto.

oš je gore onima koji otvaraju nove hotele ili restorane, pa im treba cijela ekipa, od domara i vrtlara, čistačica i slastičara do šefa hrane i pića, o kuharima i njihovim pomoćnicima da se ne govori.

Po kadrove u vrtiće

U turističkim kompanijama aktivnosti su već krenule, rade se revizije postojećeg kadra, traže se mogućnosti za nova zapošljavanja dosadašnjih sezonaca, planiraju sajmovi, partnerstva s medijima i agencijama za zapošljavanje, snimaju novi maturanti, kuharska zanimanja promoviraju se već u vrtićima.

Čini se međutim, da će se i za sljedeću sezonu morati pobrinuti uglavnom sami, bez značajne pomoći javnog sektora koji od turizma ima puno koristi i to ne dvoji.

Jer naime, osim nekih upitno korisnih i provedivih dugoročnih projekata u sustavu obrazovanja koje se najavljuju, te vatrogasnih mjera spajanja ponude i potražnje na sajmovima poslova u kojima sudjeluje kao partner, država ni za sljedeću godinu nije poduzela nijedan suštinski korak u rješavanju kadrovske krize u turizmu. Kao ni u drugim sektorima doduše.

Država, dakako, nije ta koja je nužna pronaći radnike za privatne kompanije, ali je dužna napraviti sve da okruženje za kadroviranje i zapošljavanje u tako uspješnom segmentu ekonomije bude poticajno za poslodavce i njihove radnike. Pogotovo ako joj turizam zauzima tako značajan udjel u BDP-u, odnosno izvlači nas iz blata.

Radi se o vrlo konkretnim mjerama o kojima se isto tako već godinama priča po konferencijama, intervjuima, daju se obećanja, a obećani mjeseci čekanja pretvaraju se u godine, još malo i u desetljeća.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

HZZ za neradnike

Za početak, radno zakonodavstvo zastarjelo je i neprilagođeno dijelovima gospodarstva kao što su turizam, pa i poljoprivreda, građevina, pa se tako još uvijek nije omogućilo mlađima od 18 godina da poslužuju večere u hotelu i tako najbolje uče, ne može se raditi dulje od 60 sati tjedno iako je većina zbog velike gužve na to prisiljena.

Jedna od najvećih barijera u mobilnosti radne snage i dalje je Hrvatski zavod za zapošljavanje koji se opravdano smatra zavodom za isplatu naknada. Nijedna vlada dosad nije skupila hrabrost reformirati sustav posredovanja u zapošljavanju, izbaciti s burze one koji ne žele raditi i pomoći onima koji to žele (pa takvi odlaze u Njemačku). Sajmovi poslova u turizmu stoga se pretvaraju u prilike za skupljanje žigova, a u moru nezaposlenih poslodavci ne mogu naći radnike, čak i poslodavci koji im imaju što ponuditi.

Država nije pristala ni na uvoz radne snage iz trećih zemalja, što poslodavci već godinama mole, a mnogima bi olakšalo brige bez ikakve štete po kvalitetu usluge.

Dakako nije sve na državi, poslodavci imaju veliku odgovornost pružiti fer uvjete radnicima, jasne ugovore, sami ih potaknuti na ostanak i što bolji rad, znaju oni kako.

Fama o plaćama

Plaće u turizmu u prosjeku su niže zbog sastava radne snage.

Velik broj radnih mjesta u turizmu namijenjen je nisko kvalificiranim radnicima kojima ne trebaju nikakva specifična znanja, već samo volja za rad, i uglavnom su tu radnici izloženi manjim naporima od građevinaca i manjim opasnostima od radnika u teškoj industriji.

Sobarice, servirke, pralje, vrtlari ne mogu imati visoke plaće čak ni u Njemačkoj u koju hrle sezonci iz Hrvatske.

No u Njemačkoj će možda češće naići na fair play, red u kojem se lako snaći, poslodavca koji ih neće namjerno zakidati i muljati, što diže motivaciju za rad. Zbog toga je sve više poslodavaca u Hrvatskoj koji žele dodatno motivirati svoje radnike pa im podižu plaće i uvjete rada, omogućuju napredovanja i edukacije.

Plaće u najvećim turističkim kompanijama već sad su i više od hrvatskog prosjeka. Onima koji si to možda teže mogu priuštiti dobro bi došla pomoć države koja bi smanjivanjem davanja na plaće mogla potaknuti nova zapošljavanja i ostanak radnika u zemlji.

Ovo je samo dio mogućih mjera i rješenja koja su na raspolaganju da se u relativno kratkom roku riješi većina problema u kadroviranju za turizam.

Rješenja su poznata, treba ih smo uvesti i početi provoditi odmah, a ne na proljeće, ne kad prođe trakavica Todorić, pa kad prođe Božić, pa zimski praznici, pa neki izbori…

Da se sljedeće godine opet ne bi osjećali kao cvrčak u onoj sjajnoj priči koju često zaboravimo.