Ovoga mjeseca, na stogodišnjicu izbijanja Prvog svjetskog rata, pruža nam se prava prilika za promišljanje o velikim rizicima. Kako je nedavno upozorio Michael Spence, rastući sigurnosni deficit u međunarodnom poretku koji odražava slabljenje ionako nejakog globalnog sustava upravljanja ubrzano postaje najveći rizik s kojim se suočava svjetsko gospodarstvo. Sličnim riječima moglo bi se opisati i stanje otprije sto godina.

Naime, 30. srpnja 1914. godine austrijski su ratni brodovi bombardirali Beograd pet tjedana nakon atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu. Do sredine kolovoza, rat je zahvatio čitav svijet. Primirje koje je sporazumno postignuto četiri godine poslije, nakon što je poginulo oko 20 milijuna ljudi, na kraju se pokazalo samo međučinom do užasa Drugog svjetskog rata.

U godinama koje su prethodile tom kolovozu 1914., odnosno do atentata na nadvojvodu, svjetsko je gospodarstvo ostvarivalo razmjerno uspješne rezultate: trgovanje se širilo na cijeli svijet, financijska tržišta doimala su se sigurnima, a poslovna zajednica odbacivala je političke probleme kao ili privremene ili nevažne. Dakle, upravo je politički slom bio glavni uzrok groznih tridesetak godina koje su se pokazale gotovo pogubnima po svjetsko gospodarstvo.

Predviđanja rasta

Tržišta i gospodarska aktivnost mogu podnijeti jako puno političkih napetosti i neizvjesnosti do trenutka kraha međunarodnog poretka. Primjerice, danas je ekonomsko raspoloženje prilično optimistično. Međunarodni monetarni fond za 2015. predviđa rast svjetskog gospodarstva po stopi od četiri posto, a burzovni indeksi su u mnogim dijelovima svijeta u porastu, pa je tako i Dow Jones u srpnju zabilježio rekordno visoku stopu.

Međutim, u posljednjih nekoliko mjeseci sofisticirani ruski projektil srušio je civilni zrakoplov u istočnoj Ukrajini, pojačala se napetost oko spornih otoka u Južnom i Istočnom kienskom moru, a Bliskim istokom nastavio se širiti kaos. Izraelsko-palestinski sukob u najlošijoj je fazi u posljednjih nekoliko desetljeća uslijed obnovljenih frustracija nakon golemog broja ljudskih žrtava u Gazi, koje će vrlo vjerojatno potaknuti ekstremne reakcije. Usto, teroristi su možda na rubu dizajniranja vrsta oružja koja je teže otkriti tradicionalnim metodama i tehnologijama. A tu su i neke druge, manje “političke” prijetnje. Zapadnu Afriku zahvatila je epidemija smrtonosnog virusa Ebole, koji će rezultirati tisućama ljudskih žrtava. Ova je epidemija zasad još uvijek regionalna, ali služi kao podsjetnik da u doba kada milijuni koriste zračni prijevoz nitko nije siguran od širenja zaraznih bolesti. Sprječavanje širenja bolesti ili terorističke prijetnje zabranom međunarodnog prometa ili prijevoza bilo bi razorno po svjetsko gospodarstvo.

Dok se prisjećamo kolovoza 1914., tadašnja zbivanja trebala bi nas podsjetiti na činjenicu da se katkad velike katastrofe ostvaruju postupno. Oni koji ih predvode najčešće su “mjesečari” koji propuste upravljati rizicima tako što, na primjer, propuste osnovati ustanove koje su sposobne usmjeriti sukobljene interese i potraživanja kakva uzrokuju međunarodne sukobe. Takva mjesečarenja čelnih političara uzrokovala su i financijski krah 2008. godine. Premda njegove posljedice nisu bile u tolikoj mjeri pogubne po život, i dalje osjećamo političke učinke masovne nezaposlenosti i snažnog dojma o gospodarskoj nesigurnosti.

Beznačajne prepirke u EU

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Ovi primjeri trebali bi potaknuti svijet da pokuša iznaći bolje oblike suradnje. No čini se kako se događa upravo suprotno. Ujedinjeni narodi doimaju se paraliziranima. Američki Kongres još uvijek nije odobrio paket reformi MMF-a o kojemu je dogovor postignut još 2010., što slabi jednu od najvažnijih međunarodnih institucija. Dijelom zato što Sjedinjene Američke Države toliko otežavaju kapitalna povećanja i reforme sustava uprave u globalnim financijskim sustavima, države BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) pokrenule su projekt vlastite razvojne banke, koja će sjedište imati u Šangaju.

Slično tomu, umjesto da pruži sjajan primjer supranacionalne suradnje i zajedničkog dojma o državnosti za 21. stoljeće, Europsku uniju i dalje more beznačajne prepirke. Iako još uvijek nema slaganja oko ustroja bankarske unije, nitko se nije usprotivio praksi uskraćivanja demokratskih i liberalnih vrijednosti na kojima EU počiva, a koju provodi Viktor Orbán, premijer Mađarske, zemlje članice EU.

Put prema naprijed ne smije biti povratak u prošlost kada su države zasnovane na pojmu naroda bile u srazu. Budućnost nam jamči samo snažna suradnja svih onih posvećenih liberalnoj demokraciji i vladavini prava, bez dvostrukih standarda i isprika te strpljivo jačanje međunarodnih institucija koje utjelovljuju te vrijednosti i sposobne su ih provesti u praksi.

Svaki puta kada neka svjetska ili regionalna sila postupi na način proturječan tim vrijednostima ili postane blizak saveznik takve države, taj postupak podriva međunarodni poredak koji bi nam trebao donositi sigurnost i porast prosperiteta (a u određenom smislu to je već učinio). Globalna ekonomija ima puno potencijala, ali ti potencijali mogu se realizirati samo u međunarodnom poretku temeljenom na pravilima, pristanku, poštovanju i zajedničkom poimanju pravde.

Mirna financijska tržišta

Činjenica da ni kaos na Bliskom istoku ni kriza u Ukrajini naizgled nemaju nikakvog učinka na financijska tržišta ne bi nas smjela obeshrabriti i dovesti do rezignacije. Sjećanje na kolovoz 1914. trebalo bi nam služiti kao podsjetnik na to kako je svijet posrnuo u katastrofu. Kao što već dobro znamo, ili bismo trebali znati iz primjera klimatskih promjena, velikim rizicima mora se upravljati čak i ako je vjerojatnost ostvarenja najlošijeg ishoda niska.

© Project Syndicate, 2014.