Ni pola godine nakon što se konačno rasplela drama zbog HEP-ove cijene struje za TLM, šibenski aluminijaš ponovno se zapleće i pretvara u slučaj. Naoko tvrtku muči isti problem – cijena struje i nabava sirovine, ali novina je ovaj put i navodna negativna ocjena provedbe njihova programa restrukturiranja.

Kupci – konzorcij domaćih građevinara Adrial – nakon upornog prozivanja da od 2007. kada su ušli u TLM nisu dostavili Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) program restrukturiranja, konačno su tu obvezu ispunili. No sudeći po unaprijed iskazanoj panici oko ocjena AZTN-a, koji je zasad samo zatražio dopunu, a proces ocjenjivanja još traje, dostavljeni materijal očigledno nije ispunio u cijelosti ugovorene gabarite za oživljavanje TLM-a. Iz redova konzorcija stigle su čak neslužbene, inače opetovane najave istupanja iz kupoprodajnog ugovora s državom, koja je kao preduvjet za provedbu restrukturiranja “posušila” više od milijardu kuna TLM-ovih dugova iz prethodnog razdoblja.

Ne treba ni reći da se novi slučaj u TLM-u otvara u krivom trenutku za državu, u vrijeme zaključenja pregovora s EU. Sam problem još nije eskalirao do razine da reagira Bruxelles, no samo zahvaljujući tome što je hrvatska strana uspjela uvjeriti europske pregovarače da se restrukturiranje doista uspješno provodi te taj slučaj, jedini među sličnim problematičnim velikim industrijskim sustavima, nije ostao na razmatranju za zatvaranje poglavlja 8. o tržišnom natjecanju. Za razliku od čelične industrije, u kojoj je restrukturiranje završilo stečajem jedne i neispunjenim ciljevima iz programa restrukturiranja druge željezare, čije rješavanje upravo traje uz nadzor Bruxellesa.

No ako i ne izazove reakcije iz EU i plamen u Šibeniku bude na vrijeme ugašen, TLM ipak otvara pravi problem koji može uslijediti u znatno složenijem procesu restrukturiranja, onome u hrvatskim brodogradilištima, čije ugovaranje tek treba uslijediti. Iz ovog daleko jednostavnijeg procesa u Vladi i resornim ministarstvima koja će biti angažirana na zaključenju ugovora i programa restrukturiranja morali bi izvući lekciju kako se sličan scenarij, koji već nekoliko puta gledamo u TLM-u, ne bi još intenzivnije ponavljao u slučaju velikih državnih škverova.