Hrvatska proživljava jezu poslije likvidacije, izvršene prema mafijaškim obrascima, novinara Ive Pukanića, suvlasnika Nacionala. Zadan je dodatan, vrlo težak udarac Vladi koja je prije samo desetak dana obećala da će se obračunati s organiziranim kriminalom. Zadan je udarac i cijeloj javnosti.

Teško je svesti taj čin pod terorizam. Pukanić je evidentno žrtva atentata, a cijelo hrvatsko društvo postaje moguća žrtva terorizma. Stradavaju i kolateralne žrtve. U tom je atentatu ubijen Nikola Franjić, zaposlenik NCL Media grupe, a od snažne eksplozije moglo je stradati daleko više ljudi. Naručitelji ubojstva kao da su htjeli narugati se državi i svim njezinim “mjerama”. Zato je ovdje riječ o pljusci po sred lica i državnoj vlasti i svim njezinim građanima. Policija i sve službe koje brinu o redu i sigurnosti građana sustavno su navodno razgrađivane proteklih godina. Ako je vjerovati tome, onda će se bez radikalnih poteza događati još ubojstava. Sad se mnogi pitaju tko je sljedeći, čak se spominju i imena iz političkog života kao moguće žrtve. Dugoročno, samo je jedna mjera sada prihvatljiva jer ona istodobno čuva demokraciju, a može zadati udarac mafiji. To je potpuno zamrzavanje imovine mafiji i u drugoj instanci nakon što sudski organi obave svoj posao, njezina konfiskacija. Svi se opravdano pribojavaju izvanrednog stanja jer su u njemu moguće teške političke i druge manipulacije. U nedovoljno sređenoj državi, ako se uspostavi sprega represivnog aparata i onih koji bi trebali odgovarati, bit će suspendirana kontrola javnosti nad radom pola države i moguće je stradavanje ljudskih prava. Izvanredno stanje znači vojsku na ulicama, policijski sat i najteže represivne mjere, no ono ne jamči uspješan atak na kriminal, a država čije institucije ne mogu redovno funkcionirati za posljedicu bi dobila blokadu pregovora i ulaska Hrvatske u EU. K tome, svi vjeruju da je mafija povezana s policijom i čak dijelovima državnog aparata uključujući pravosuđe, a nije malo onih koji tvrde da ta sprega ide u vrhove državne administracije. Ako se želi nešto dokazati, onda treba uz pomoć redovnih mjera samo slijediti tragove novca. To je mnogo opipljivije od tragova na mjestu zločina gdje paradiraju policijska vozila. Svaki profesionalni ubojica potrudit će se da ga ne nađu, no novac mafije ne može ispariti. Pitanje je samo tko je hrabar to učiniti.