Tvrdi se da je povećana naknada za koncesije brodogradilištima pogreška Polančecovih pregovarača, ali država još taj problem gura pod tepih

Naoko sitan detalj u natječaju za privatizaciju brodogradilišta postaje vrući krumpir za zaključenje tog procesa. Prihvaćanje novih, drastično povećanih vrijednosti koncesijskih naknada za škverove za gospodarsko korištenje pomorskog dobra neprihvatljivo je od samog početka Jadranskim ulaganjima Danka i Nenada Končara, kupcu tri škvera s kojim se i unatoč tomu nastavilo razgovore.

Tolike naknade država je uvela prema dogovoru s EU kako bi mogla provesti otpis ogromnih financijskih iznosa škverovima, više od 8 milijardi kuna, temeljem obeštećenja za vrijednost pomorskog dobra na kojem se nalaze škverovi. Oni će ih i dalje moći koristiti uz naknadu, ali kako je vrijednost tog zemljišta bila drastično visoka, tako je i Bruxelles inzistirao da se ista vrijednost primijeni i kod daljnjeg obračuna koncesije. U deset godina za trajanja procesa restrukturiranja ti i ostali uvjeti dogovoreni s EU za škverove ne smiju se kršiti.
Ono što se pokazuje spornim s gledišta kupaca je novitet u obračunu naknade, jer uz višestruko višu fiksnu cijenu po četvornom metru škverovi moraju plaćati i jedan posto ukupnih prihoda.

Je li u pitanju pogreška, kako danas tvrde svi u procesu privatizacije škvera, za koju odgovornost pripisuju pregovaračima, a usput, među njima se spominje samo suradnike bivšeg ministra gospodarstva i potpredsjednika Vlade Damira Polančeca? Ako je i došlo do pogreške, škverovi su predugo šutjeli o tome što je također neodgovorno koliko i eventualni “kiks” pregovarača. Sada sporni dio naknade nekada se obračunavao iz ostvarene dobiti brodogradilišta, a koje u pravilu i nije bilo, pa taj izdatak škverovima nije stvarao pritisak. Novi potencijalni vlasnici logično kalkuliraju kako smanjiti sve troškove i povećati konkurentnost, a tvrde, takve stroge kriterije nemaju škverovi niti u jednoj drugoj članici EU. Činjenica da se žurilo okončati pregovore sve je stavilo u drugi plan, pa tako i samo otvaranje ovog problema.

No, osim načina na koji će se sada država pozabaviti njime, nejasno je zašto se njegovo rješavanje još odgađa i gura pod tepih, jer to nikome ne odgovara. U tako velikom procesu kakva je privatizacija brodogradilišta i bez nekih insinuacija o mogućoj povezanosti ulagača i vladajuće stranke, itekako bi se više moralo držati do transparentnosti.