Strani su investitori s pravom razočarani tempom promjena u Hrvatskoj koje nisu ni dovoljno brze ni kvalitetne. Većina ih je nezadovoljna zbog političkih obećanja kojima se širi optimizam bez pokrića. Oni traže upravo suprotno: optimizam s pokrićem u provođenju reformi. Kritiziraju Vladu zbog izostanka očekivanih promjena u uvjetima poslovanja. Okvir koji traže tiče se uglavnom suzbijanja korupcije, transparentnosti javnih natječaja, brzog i učinkovitog servisa javne administracije te pravne države koja jamči sigurnost svim ulagačima. Zbog manjka reformi čak se i kod austrijskih investitora – koji načelno imaju više optimizma nego oni iz drugih zemalja EU jer su najveći strani ulagač – počelo gubiti povjerenje u sposobnost da se uvjeti poslovanja u Hrvatskoj standardziraju prema pravilima EU. Recentna istraživanja Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu u Zagrebu tako pokazuju da su i dalje veliki problemi loša javna administracija, sporo pravosuđe, korupcija te zemljišne knjige. Direktor tog ureda Peter Hasslacher sa žaljenjem konstatira kako oni već četiri godine upozoravaju na iste probleme, ali ništa se ne mijenja na bolje. Zato se u njihovoj zadnjoj anketi ispostavlja da znatno raste broj tvrtki koje smatraju da je situacija za strane ulagače lošija nego prije. Da nije došlo do promjena u ocjenjivanju okvirnih uvjeta za poslovanje njemačkih investitora u Hrvatskoj pokazuje i najnovije istraživanje Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore. Njezin predsjednik Uwe Gregorius, inače predsjednik uprave Siemensa, tvrdi da njemačke tvrtke ne vide promjene u pogledu okvirnih uvjeta, a to se odražava na njihovu gospodarsku djelatnost. Upravo u forsiranim pripremama za pristupanje EU mnoge su se tvrtke, kaže on, nadale poboljšanju za svoje dijelom izvanredno zanimljive projekte. Kuloari, pak, navode još značajniji indikator sve negativnije slike poslovanja u očima stranih investitora U Hrvatskoj. Navodno se većina stranih ulagača povukla sa Zagrebačke burze te se i te kako osjeća nedostatak tog kapitala. Pozitivne i dobronamjerne sugestije prijateljski raspoloženih iz investicijske zajednice trebala bi Vlada mnogo ozbiljnije nego dosad shvatiti i to zbog jednostavne logike da strani ulagači mogu poslovati i bez Hrvatske. Unatoč kritikama, brojni su strani ulagači koji su još zadovoljni razvojem vlastitih tvrtki. To pokazuje da se dobro snalaze i u teškim uvjetima, ali i da bi njihovi rezultati u boljim uvjetima bili još bolji. Zbog takve perspektive, ali i novog vala stranih investicija koji premijer Sanader drži potrebnim, u Hrvatskoj je ključno razbiti sve iluzije kojima se precjenjuje važnost domaćeg tržišta, a osobito u kontekstu adekvatnog nadomjestka reformama.