Tajnik američke državne riznice Steven Mnuchin suočen je s pritiskom sa svih strana. Na domaćem terenu nalazi se u zamci između obećanja koja je dao (poput "Mnuchinove odredbe" da se porezi usmjereni na bogate građane neće rezati), djelovanja predsjednika Donalda Trumpa (čiji porezni program uključuje porezne rezove usmjerene na bogate građane) te jednostavne računice (uslijed koje je nemoguće ispuniti kontradiktorna obećanja administracije).

Međutim, čak i na međunarodnoj pozornici vjerojatno je da će se Mnuchin suočiti s poteškoćama. Naposljetku, Trumpova administracija jasno je izjavila da nema namjeru ispuniti globalne obveze globalnog vodstva koje su Mnuchinovi prethodnici previdjeli. Obzirom na Trumpovo uvjerenje da su međunarodni pregovori samo forum za postavljanje unilateralnih zahtjeva, kako bi Mnuchin – kojemu, poput njegovog šefa, nedostaje iskustvo u vladi – mogao uvjeriti ostale zemlje da je poštivanje zajedničkih pravila i standarda, poput otvorenog trgovanja u svačijem interesu? Kao što je viši dužnosnik američke državne riznice nedavno izjavio, Mnuchin će "se dobrano potruditi" osigurati da skupina G20 odigra "ulogu koja će pomoći u promicanju interesa SAD-a."

Analiza tečajne politike
Srećom, Mnuchin dosad je izbjegao ispuniti jedno od Trumpovih iracionalnih obećanja: etiketirati Kinu kao valutnog manipulatora na dan svog stupanja na dužnost. Sljedeća prilika za poduzimanje tog koraka dolazi u travnju, prilikom podnošenja dvogodišnjeg izvještaja riznice Kongresu. Mnuchin bi tu priliku trebao propustiti. Mnuchin je zatražio od MMF-a "iskrenu i otvorenu analizu" tečajne politike zemalja članica, kako bi se utvrdilo zadržava li Kina namjerno svoju valutu podcijenjenom.

To je dobra stvar; takav nadzor jest odgovornost MMF-a. No, nadamo se da će Mnuchin priznati odgovor kakav god on bio. Kina ne može više konkurirati kao valutni manipulator ako uzmemo u obzir sva tri međunarodno prihvaćena kriterija, a to su: devizni tečaj, trgovinska bilanca i devizne pričuve. Juan je bio podcijenjen 2004. godine. No aprecirao je za 37% tijekom sljedećeg desetljeća. Nakon što je kineski trgovinski suficit dosegao vrhunac na 9% od BDP-a 2007. godine, prilagodio se padu konkurentnosti cijena: nakon 2010. svake se godine nalazi ispod polovice te razine.  Godine 2014. s usporavanjem kineskog gospodarstva u usporedbi sa SAD-om, protok kapitala je promijenio smjer, što je dovelo do deficita tekućeg računa platne bilance Kine. Pričuve su dosegle vruhunac u srpnju te godine, te se od tada nalaze u kontinuiranom padu.

Promjene u Kini
Daleko od toga da devalvira juan, Narodna banka Kine potrošila je trilijun dolara vlastitih pričuva tijekom posljednje tri godine kako bi ga pokušala podržati. Kompetentna kineska tijela dodatno su pojačala takva nastojanja kroz povećanje kontrole nad odljevom kapitala. Zahvaljujući tim mjerama, juan ostaje jedna od apreciranijih valuta na svijetu. Niti jedna od ovih informacija nije nova. Istina da je većini američkih komentatora i političara trebalo vremena da uoče promjene na kineskom deviznom tržištu. No, tri godine nakon njihovog početka, većina promatrača je to uvidjela. Sad to netko treba objasniti Trumpu. Taj netko trebao bi biti Mnuchin – to bi bilo idealno, prethodno Trumpovom sastanku s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom koji se treba održati od 6. do 7. travnja.

Trump je već izgubio ugled u Kini, protusloveći politici "jedne Kine", na uvredljiv način koji je postao njegovim zaštitnim znakom, da bi potom opet krotko okrenuo ploču tijekom telefonskog poziva predsjedniku Xi Jipingu 9. veljače.  No, Kina nije jedini navodni valutni manipulator na radaru Trumpove administracije. Peter Navarro, direktor Trumpovog novog Nacionalnog trgovinskog savjeta, optužio je Njemačku za iskorištavanje vlastitih trgovinskih partnera, putem "implicitne njemačke marke" koja je "debelo podcijenjena." To je jedinstveno budalasta optužba.  Doista, njemački trgovinski suficit iznosi 8% BDP-a, dok se njen suficit po tekućem računu platne bilance nalazi blizu 9% BDP-a, što je pretjerano.

No, Njemačka nema svoju vlastitu valutu još od 1999. godine. Bilo kakvu intervenciju na tržištu valuta provela bi Europska središnja banka, a ne Bundesbank. Također, doista, ECB nije intervenirao na deviznom tržištu već dugi niz godina. Naravno, središnja banka može poduzeti korake za izravnu devalvaciju vlastite valute, povećanjem ponude novca. No, središnje banke u potpunosti su ovlaštene za korištenje monetarne politike kao reakciju na domaće gospodarske prilike i mogao bi biti potreban netko tko može čitati misli da bi se saznalo je li monetarni stimulus usmjeren prvenstveno na devalvaciju valute. Nadalje, uspješan monetarni stimulus povisio bi prihode kroz domaće kanale, što bi potaknulo uvoz, stoga bi neto učinak na trgovinsku bilancu mogao ići u bilo kojem smjeru. 

Prijetnje partnerima
Obzirom na sve ovo, (zakašnjela) reakcija ECB-a na globalnu recesiju 2008./2009. u vidu snižavanja kamatnih stopa i poduzimanja kvantitativnog popuštanja bila je u potpunosti opravdana, bez obzira na činjenicu da su ta nastojanja doprinijela deprecijaciji eura. U ovom slučaju nikakvo čitanje misli nije neophodno za određivanje namjera: Njemačka se suprotstavila monetarnom stimulusu ECB-a. Ako se Trump pita zašto tolike valute slabe u odnosu na dolar, možda bi trebao razmisliti o vlastitom djelovanju tijekom posljednjih pet mjeseci.

Prijetio je uvođenjem poreza Meksiku, Kini i ostalim trgovinskim partnerima. Govorio je o prilagodbi poreza nakon prelaska granice. Također, obećao je porezne rezove koji bi mogli nagoviještati brzu akumulaciju nacionalnog duga, povisiti kamatne stope te stoga i vrijednost dolara.  Čini se da su "alternativne činjenice" dobro poslužile Trumpu tijekom njegove kampanje. Međutim, na sastanku skupine G7 na Siciliji u svibnju te na sastanku skupine G20 u Hamburgu u srpnju, one će i njega i SAD samo uplesti u nevolje. Mnuchin ima mučan zadatak upoznavanja Trumpa sa stvarnošću.

© Project Syndicate, 2017.