Sjajni Balzacov roman "Izgubljene iluzije" završava prikazom razlike između "službene povijesti" koja je "posve lažna" i "tajne povijesti", to jest prave priče. Nekoć je bilo moguće dugo – čak i zauvijek – skrivati skandalozne povijesne istine. Tomu više nije tako.

Najočitiji su primjer prikazi globalne financijske krize. Službena povijest prikazala je američke Savezne rezerve, Europsku središnju banku i druge velike središnje banke kao tijela koja su usklađenom akcijom spasila globalni financijski sustav od propasti. Međutim, prema nedavno objavljenim transkriptima sastanaka Saveznog odbora za otvoreno tržište (glavnog odlučivačkog tijela Saveznih rezervi) iz 2008., Savezne su rezerve iz krize izašle kao središnja banka svijeta te pritom nastavile služiti primarno američkim interesima. Najznačajniji su sastanci održani između 16. rujna i 28. listopada – nakon kraha američke investicijske banke Lehman Brothers – a glavna je tema bilo stvaranje bilateralnih sporazuma o deviznim zamjenama radi osiguranja odgovarajuće likvidnosti.

Cilj je bio da Savezne rezerve nekoj stranoj banci produlje kredite u dolarima u zamjenu za njezinu valutu, koju bi strana banka nakon određenog vremena otkupila po istom tečaju uz kamate. To je središnjim bankama – osobito onima u Europi koje su se suočile s manjkom sredstava u dolarima nakon bijega američkih ulagača – omogućilo dolare koji su im bili potrebni za kreditiranje domaćih financijskih institucija u krizi. Štoviše, Europska središnja banka bila je jedna od prvih banaka koja je sklopila sporazum sa Saveznim rezervama, a uslijedile su središnje banke glavnih naprednih zemalja, među kojima su i švicarska, japanska i kanadska narodna banka. 

Razmjene valuta
Na sastanku u listopadu, četiri "diplomatski i gospodarski" važna mlada gospodarstva – Meksiko, Brazil, Singapur i Južna Koreja – uključila su se u akciju, a Savezne rezerve pristale su uspostaviti program zamjene valute vrijedan 30 milijardi dolara sa svakom od njihovih središnjih banaka. Iako su Savezne rezerve djelovale poput svojevrsne globalne središnje banke, njezine su odluke ponajprije oblikovali američki interesi. Za početak, Savezne su rezerve odbile prijave nekih zemalja za uključivanje u sustav zamjene valute. Što je još važnije, zamjene su imale ograničenja. Bit središnje banke kao kreditora u krajnjim okolnostima tradicionalno je bila omogućivanje neograničenih sredstava. S obzirom na to da Savezne rezerve mogu proizvesti neograničene količine dolara, nijedan se sudionik ne može špekulantski pozicionirati protiv te institucije. Za razliku od nje, Međunarodni monetarni fond ima ograničena sredstva koja omogućuju države članice. Sve veća međunarodna uloga Saveznih rezervi od 2008. do danas odraz je korjenite promjene u globalnom monetarnom upravljanju. MMF je bio ključna figura poslijeratnog međunarodnog poretka, sa svrhom univerzalnog mehanizma osiguranja koji se ne bi mogao iskoristiti za unaprjeđenje suvremenih diplomatskih interesa. 

Otpis dijela kredita
Danas je, kako zorno pokazuju dokumenti Saveznih rezervi, MMF postao marginaliziran, a jedan od razloga su i njegovi neučinkoviti politički procesi. Već se od početka krize, pretpostavljajući da će potražnja za njegovim sredstvima trajno ostati niska, MMF počeo smanjivati. MMF je 2010. započeo s akcijom uskrsnuća, prikazujući se kao glavnim spasiteljem krize eurozone – počevši s ulogom u financiranju grčkog spasenja. Međutim, i ovdje se otkrila tajna povijest. Činjenica je da samo SAD i istaknute članice Europske unije podupiru sanaciju grčkog bankrota. Štoviše, glavne mlade gospodarske sile žestoko se protive tome, a službeni Brazil plan naziva "spašavanjem vlasnika grčkog privatnog duga, a riječ je uglavnom o europskim financijskim institucijama".

Čak je i Švicarska osudila tu mjeru. Kako su strahovi o naglom kolapsu eurozone ustupili prostor podugačkoj raspravi o sanaciji troškova putem preuzimanja institucija radi restrukturiranja i otpisa duga, MMF-ov položaj postat će sve zamršeniji. Iako bi MMF trebao imati veću važnost pred drugim vjerovnicima, bit će potraživanja za otpisom dijela kredita koje je izdao. Siromašnije države na mladim tržištima opirat će se takvom potezu uz tvrdnju da njihovi građani ne bi trebali snositi teret rasipnosti znatno bogatijih zemalja. Dužnosnici EU-a ogorčeni su zbog MMF-ova očita nastojanja da ostvare potporu europskih dužničkih zemalja putem traženja otpisa svih dugova koje nije izdao. Usto, američki je Kongres odbio podržati širenje resursa MMF-a, što je dio međunarodnog sporazuma. Iako je bijes zbog toga što je na čelo MMF-a 2011. godine ponovno došao netko iz Europe osigurao da novi čelnik neće biti Europljanin, MMF brzo gubi na važnosti, što znači da to neće biti toliko važno. Kako je pokazala tajna povijest iz 2008., važno je tko ima pristup Saveznim rezervama.

© Project Syndicate, 2014.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’