Prisilna nagodba da, ali ne izvan kontrole sudova. Jedan je to od komentara koji se može čuti među pravnicima. Mnogi su kritični prema najavi uvođenja novoga modela prisilne nagodbe. Problematiziraju što se ona regulira zakonom o financijskom poslovanju, što znači da bi se provodila u upravnom, a ne sudskom postupku, u kojem se vodila do donošenja novoga stečajnog zakona.

Donese li novi zakon samo brza menadžerska rješanja za brojne dužničko-vjerovničke odnose, mogao bi uzrokovati niz sudskih sporova. Do problema bi moglo doći jer područje naplate potraživanja skriva mnogo gospodarskih zamki. Sve što je vezano uz naplatu potraživanja redovito otvara priču o spornim i nespornim tražbinama. Dosad je to bilo područje koje je zahtijevalo preciznu sudsku verifikaciju. Nepoznanica je hoće li se, primjerice, prisilna nagodba izglasati i natpolovičnom većinom vjerovnika čije su tražbine zapravo sporne. Potreban je niz rješenja kojima se preveniraju štetne situacije za nesporne vjerovnike. Kako će zakon spriječiti da sporni vjerovnici, pa čak i vlasnici propalih tvrtki na temelju pozajmica svojim tvrtkama, insceniraju prisilne nagodbe na štetu nespornih vjerovnika? Novi reformski pristup u dobroj namjeri može uzrokovati veliko opterećenje sudova tužbama vjerovnika. S druge strane, odlučnost da se sudski postupak zamijeni upravnim potvrđuje da je ministar financija izabrao ambicioznu metodu za visoki cilj: rješenje nekividnosti. Najveći protivnici mogu biti sama zakonska rješenja. Ako Linićeva ekipa ne predvidi sve zamke koje kreativna gospodarska mašta može predvidjeti, zakon će ponoviti praksu svih ostalih zakona poznatih po traženju rupa i izbjegavanju primjene. Loš primjer daje i država koja je na svoj način kumovala lošoj zakonskoj praksi. Sve do 2011. postojala je obveza Ministarstva financija (čl. 41. tadašnjeg Zakona o platnom prometu) da pokreće stečajeve tvrtki koje državi duguju poreze i doprinose, ali to se činilo sporadično. Problem je i što je država u svojim zakonima samo deklarativno poticala vjerovnike, a zapravo je postavila razne prepreke kako bi u presudnom trenutku – uoči rastuće nelikvidnosti – destimulirala njihovu borbu na sudovima protiv nesavjesnih uprava tvrtki koje su im dužne. Nakon takve dugogodišnje prakse u novom propisu vjerovnici trebaju rješenja koja će onemogućiti nepravična namirenja i ekstraprofite nesavjesnih poduzetnika.