S obzirom na to da će globalni rebalans biti visoko na listi prioritetnih tema na sljedećim sastancima skupina G7 i G20, Njemačka će se sa svojim tvrdokornim izvoznim suficitom ponovno naći pod pritiskom da poveća domaću potražnju i potrošnju kućanstava.

Međutim, njemački je potrošač sporedan lik. Naime, potreban je porast investicija u Njemačku i Europu i koordinirani izlaz iz ultraležernih monetarnih politika. Goleme vanjske neravnoteže bile su jedan od glavnih uzročnika globalne financijske i gospodarske krize koja je izbila 2008., a i nestabilnosti eurozone koja je uslijedila. Sada je svjetsko gospodarstvo u postupku rebalansa, no ne onako kao što su to mnogi očekivali. Nekoć golemi vanjski suficiti Azije opadaju zapanjujućom brzinom, a trgovačka bilanca Japana čak je zapala u deficit. Kineski suficit na tekućem računu pao je na 2 posto BDP-a s 10 posto zabilježenih 2007. Ulaganja su i dalje glavni pokretač kineskog gospodarstva, no dovela su do visoke stope duga i prenapuhanog bankovnog sektora iz sjene koji vlasti pokušavaju obuzdati. Međutim, Europska unija bilježi visoki vanjski suficit i to uglavnog zbog pozitivne trgovačke bilance u eurozoni.

Pad uvoza, rast izvoza 
Suficit na tekućem računu EU-a za 2014., koji će iznositi oko 250 milijardi dolara, bit će još viši od suficita mladih azijskih sila. S obzirom na to da se cijene nafte i dalje kreću iznad 100 dolara po barelu, zbirni suficit zemalja izvoznica nafte sličnog je razmjera. Istodobno SAD i dalje bilježi pozamašan deficit na tekućem računu od oko 350-400 milijardi dolara. U tome svemu iznenađuje rast suficita EU-a. Pad uvoza u članicama u kojima se provode sanacijske mjere – u Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj – bio je posve predvidiv s obzirom na drastičan pad njihova gospodarstva. Međutim, vrlo je malo ekonomista očekivalo da će se izvoz tih zemalja ovako brzo oporaviti, osobito u nepovoljnoj međunarodnoj okolini. Iako je njemački suficit na tekućem računu otprilike na jednakoj razini kao i 2007., zbirna vanjska bilanca saniranih zemalja i Italije (koja je također doživjela trgovinski zaokret) izvukla se iz predkriznog deficita od preko 300 milijardi dolara i dosegnula očekivani suficit od oko 60 milijardi dolara ove godine. Ako gledamo buduća kretanja, aprecijacija eura donekle će smanjiti suficit na tekućem računu eurozone.

Tečaj od gotovo 1,40 dolara prijeti mnogim europskim izvoznicima, pa tako i njemačkim tvrtkama. Usto je euro još više revalvirao u odnosu na jen i druge valute mladih tržišta. Unatoč svemu, europski je suficiti ipak prevelik da bi se mogao zanemariti, a naročito će se od Njemačke ponovno tražiti da provede rebalans gospodarstva prema višoj domaćoj potražnji, što za mnoge znači nužnost fiskalnog porasta. Međutim, vlada tome ne misli udovoljiti: ministar financija Wolfgang Scha?uble upravo je predstavio balansirani proračun za 2015., prvi od 1969. Iako neki promatrači pozivaju Njemačku na "obustavu ograničenja osobnog dohotka" te time na poticanje povećanja potrošnje kućanstava, to se zapravo već dogodilo. Međutim, vlada puno toga može poduzeti u vezi s ulaganjima, koja su od 2000. godine opala za četiri postotna boda BDP-a, na tek nešto više od 17% koliko je zabilježeno 2013., što je u odnosu na međunarodna mjerila malo. Vlada bi više državnih sredstava mogla usmjeriti prema ulaganjima u infrastrukturu, no što je važnije, trebala bi unaprijediti uvjete za korporativna ulaganja na domaćem terenu umjesto da samo promatra kako njemačke tvrtke kapitalnu potrošnju sele u inozemstvo. 

Privući privatni kapital
Njemačka bi ulagačima bila privlačnija da postoji jednostavniji sustav oporezivanja koji bi bio sklon ulagačima, da se poboljšaju poticaju za nove tvrtke i istraživanja i razvoj, da ima manje birokracije i papirologije te da troškovi energije ne rastu. Trebat će vremena da se to ostvari, no s obzirom na povoljnu situaciju sa zaradom i pozamašne gotovinske bilance korporativnog sektora, rebalans poreznog sustava mogao bi imati brz učinak. Ulaganja od zadržane zarade trebala bi biti privlačna kao i financiranje duga, a privremene prilagodbe naknada za deprecijaciju mogle bi potaknuti kapitalnu potrošnju.

Potreba za daljim ulaganjima u promet, telekomunikacije, energiju i obrazovanje svakako nije samo njemački problem. S obzirom na dužničke probleme europskih vlada, pravi je izazov privući više privatnog kapitala u ta područja. U tome bi pomoglo poboljšanje regulatornih uvjeta za dugoročna ulaganja i štednju, ali i širenje financijskih instrumenata za ulaganja u infrastrukturu – na primjer, znatnim povećanjem projektnih obveznica uz potporu Europske investicijske banke. Zapravo, zašto ne bismo stvorili "europske infrastrukturne obveznice" uz potporu prihoda od ulaganja ili poreznog dohotka od zemalja koje izdaju te obveznice? To bi potaknulo stvaranje novih radnih mjesta i dugoročni rast, a i obustavilo rast vanjskog suficita Europe. 

Jačanje dolara
No izazov rebalansa globalnog gospodarstva također je blisko povezan s monetarnim politikama središnjih banaka. S obzirom na to da kreditne i imovinske krize polako ali sigurno ponovno izbijaju, vlastima bi cilj trebao biti održati rast na uravnoteženom i održivom putu, a time i pokušati spriječiti pretjerani rizik. To opravdava postupno povlačenje američkih Saveznih rezervi iz ultraležernih politika. Pomalo iznenađuje što je smanjenje mjesečne kupnje imovine Saveznih rezervi dosad pratila slabost dolara u odnosu na euro, što potiče vanjsku prilagodbu.

Međutim, razmišljajući o budućim kretanjima, to bi se moglo promijeniti. Ako Savezne rezerve same nastave smanjivati monetarne poticaje, a prinosi od obveznica nastave rasti, dolar će gotovo zasigurno ojačati. Očito je da se preporučuje koordinirana akcija za ograničenje deviznih varijacija. Ako sve države budu nastojale održati slabe valute, monetarno širenje na globalnoj razini biti će pretjerano. Niska stopa inflacijskog pritiska nije razlog za odgodu planiranja povlačenja iz ultraležernih politika; upravo suprotno, takve rasprave treba provoditi u vrijeme niske inflacije i mirnih tržišta.  

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Od betona do fotonapona

Zelena gradnja više nije trend već postaje standard

© Project Syndicate, 2014.