Ekonomski rast bilježi ubrzanje u velikom dijelu svijeta. Međutim, svjetski ukupni bruto omjer duga i BDP-a dosegao je gotovo 250%, što predstavlja rast u odnosu na postotak od 210% koji je zabilježen prethodno globalnoj gospodarskoj krizi prije gotovo jednog desetljeća, usprkos naporima koje su uložili regulatori u razdoblju nakon krize u brojnim važnim gospodarstvima kako bi potaknuli bankarski sektor na razduživanje.

To je urodilo sumnjama o održivosti oporavka, dok su neki zastupali stajalište da bi povećanje kamatnih stopa moglo potaknuti još jednu globalnu krizu. Koliko je vjerojatno da će do toga doći? Da bismo odgovorili na to pitanje potrebno je prisjetiti se da je dug istovremeno pasiva i aktiva. U zatvorenom gospodarstvu – a mi ništa ne dugujemo ne-Zemljanima – cjelokupni dug i pripadajuća sredstva međusobno se poništavaju.

Stoga su od najveće važnosti sastav duga i obveza – ili, da se izrazimo jednostavnim riječima, tko kome što duguje. Primjerice, visoki dug javnog sektora, naznačava mogućnost potrebe povećanja poreza – suprotno od poreznog zakonodavstva koje promiču republikanski zakonodavci u Sjedinjenim Američkim Državama – i/ili više kamatne stope (realne ili nominalne, ovisno o monetarnoj politici i inflaciji). Ako je dug uglavnom prema stranim vjerovnicima, rizik kamatne stope sastoji se i od tečajnog rizika.

Važnost dospijeća duga
U slučaju duga privatnog sektora, puno toga ovisi o tipu duga: radi li se o tipu ograničavanja rizika, gdje priljev kapitala dužnika pokriva sve obveze; o špekulacijskom zaduženju, gdje priljev kapitala pokriva samo kamate; ili Ponzijevoj shemi gdje priljev kapitala ne pokriva niti to. Kao što je objasnio pokojni američki ekonomist Hyman Minsky, što je veći udio duga koji ulazi u špekulativnu ili Ponzi kategoriju, veći je rizik da će kriza gospodarskog povjerenja pokrenuti iznenadni val razduživanja koji će se uskoro pretvoriti u financijsku krizu punih razmjera. U slučaju privatnog i javnog duga, dospijeće također igra veliku ulogu. Dulje dospijeće ostavlja više vremena za prilagodbu, što smanjuje rizik od krize gospodarskog povjerenja.

Međutim, dok ima jedva imalo smisla usredotočiti se na jednostavne agregatne brojke, javne institucije i entiteti koji se bave privatnim istraživanjem uglavnom čine upravo to. Razmislite o izvješćivanju o grčkoj dužničkoj krizi.  Novinski naslovi izvijestili su o porastu omjera duga i BDP-a sa 100% tijekom 2007. godine na 180% ove godine, no malo je pažnje posvećeno dugu privatnog sektora. Zapravo, dok su strani vjerovnici u javnom sektoru zamijenili privatne vlasnike duga i kamatne stope su smanjene, cjelokupni grčki dug, premda još uvijek visok, postao je održiviji. Njegova kontinuirana održivost ovisit će djelomično o putanji grčkog BDP-a – nazivnik je omjer zaduženosti.

Zastrašujuće kineske brojke
Slična je pogreška napravljena prilikom procjene kineskog duga, koji najviše zabrinjava svijet. Brojke su zasigurno zastrašujuće: kineski omjer duga i BDP-a trenutno iznosi oko 250%, gdje dug privatnog sektora doseže oko 210% BDP-a.  No, oko dvije trećine duga privatnog sektora koje su definirane kao bankovni krediti i korporativne obveznice zapravo drže poduzeća u državnom vlasništvu i tijela lokalne samouprave. Središnje vladino tijelo ima znatnu kontrolu nad njima. U slučaju Kine, najveći rizik vjerojatno leži u usporednom bankarskom sustavu, o kojem nema raspoloživih pouzdanih podataka.

S druge strane, značajan udio rasta u omjeru duga privatnog sektora tijekom posljednjih godina mogao bi biti posljedica "formaliziranja" dijelova usporednog bankarskog sustava – trenda koji bi nagoviještao dobre vijesti po pitanju gospodarske stabilnosti. Ima još dobrih vijesti za Kinu. Većina kineskog duga je u juanima; ta zemlja ima ogromne devizne pričuve koje iznose gotovo 3 trilijuna dolara; kontrole kapitala još su učinkovite, unatoč činjenici da su tijekom posljednjih godina olabavljene. Stoga vođe te zemlje uslijed javne politike imaju ratni fond koji mogu iskoristiti kako bi ublažili financijska previranja. Među ostalim gospodarstvima u nastajanju ima razloga za zabrinutost. Međutim, sve u svemu, situacija je relativno stabilna. Iako dug privatnog sektora u posljednje vrijeme raste, njegove razine se i dalje mogu tolerirati.

Dug javnog sektora bilježi samo skroman rast u odnosu na BDP. Vezano uz napredna gospodarstva, uvjerenje da je dužnička kriza na pomolu u Japanu prilično je neutemeljeno. U SAD-u javni dug bilježi uzlaznu putanju, zahvaljujući neminovnom preustroju poreznog sustava. Ali udarac će biti ublažen kontinuiranim ubrzanjem rasta, barem tijekom sljedećih jedne ili dvije godine. Iako je vjerojatno da će vrijednosnice niske kvalitete koje drži bankarski sustav ometati oporavak Europe, nije vjerojatno da će one potaknuti financijsku krizu. Ukratko, čini se da svijet kratkoročno nije izložen velikom riziku od dužničke krize. Baš suprotno, čini se da je pozornica pripremljena za kontinuirani porast procjene vrijednosti imovine i rast potaknut potražnjom.  

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Vrijeme za promjene
Međutim, ne bi trebalo zanemariti geopolitičke rizike. Dok tržišta uglavnom teže zanemarivanju lokaliziranih političkih kriza te čak i geopolitičkih izazova većih razmjera, neke drame mogu zasigurno izmaći kontroli. Čak i uslijed sprečavanja geopolitičkog preokreta većih razmjera, koji bi uzrokovao ozbiljnu štetu kratkoročnim izgledima za globalno gospodarstvo, naziru se prijeteći ozbiljni srednjoročni i dugoročni rizici.

Rastuća dohodovna nejednakost, pogoršana neusklađenošću između vještina i radnih mjesta u digitalnom dobu, spriječit će rast, osim u slučaju provedbe širokog raspona zahtjevnih strukturnih reformi, uključujući reforme usmjerene na obuzdavanje klimatskih promjena. Pod uvjetom da se još uvijek može upravljati geopolitičkom situacijom, kreatori politika trebali bi imati vremena za provedbu neophodnih strukturnih reformi. Ali takva prilika neće postojati zauvijek. Ako kreatori politika gube vrijeme na sofizme i prelijevanje iz šupljeg u prazno, kao što je to trenutno slučaj u SAD-u, svijet bi mogao ići ususret ozbiljnim gospodarskim nevoljama. 

© Project Syndicate, 2017.