Ma koliko gorljivo se u raspravama zalažemo protiv korupcije, kad je riječ o zdravlju vlastitog djeteta, ruku na srce, svatko od nas dat će sve što ima, ne razmišljajući postupamo li moralno ili u skladu sa zakonom. Par tisuća eura za operaciju srca koja će mom ocu produžiti i olakšati život? Odmah, samo da vidim od koga ću posuditi! Ništa prirodnije od toga. O tome jesmo li zbog toga licemjeri ili čak kriminalci može se raspravljati. Ne samo da dajemo mito već i ne prijavljujemo one koji ga uzimaju i time samo stvaramo plodno tlo za nove slučajeve. No, s druge strane, činjenica je da u tome često sudjelujemo “dobrovoljno” zato što nemamo izbora. Ako prijavim doktora koji me opljačkao, sutra ću doći na kontrolu njegovom kolegi – kakav ću imati tretman?

Strah od izbora
Kriminalci su svakako oni koji će uzeti taj novac i bez iznimke trebaju biti kažnjeni svim mogućim sredstvima, od novčanih kazni do gubitka licence za rad. A glavni krivci za stanje svijesti prema kojem je davanje plave kuverte doktoru normalna i poželjna gesta, sve su vlade i svi saborski zastupnici. Oni, iako imaju mandat urediti odnose u društvu, do danas nisu imali snage tome stati na kraj jer su se bojali gubitka na izborima. Prema jednoj anketi svaki peti građanin RH podmićuje liječnike. Anketa udruge Transparency International o percepciji građana o korupciji pokazala je da je zdravstvo na trećem mjestu po uzimanju mita u Hrvatskoj (ispred njega su pravosuđe i političari). Povjerenstvo za medicinsku etiku Hrvatske liječničke komore od svog je osnutka prije jedanaest godina, međutim, od ukupno 700 predmeta zaprimilo samo četiri prijave za primanje mita. Samo dva od četiri predmeta su dovršena i rezultirala su oduzimanjem licence liječnicima, i to na šest mjeseci i dvije godine. Nijedan liječnik zbog korupcije u Hrvatskoj nije kažnjen stalnim gubitkom prava na rad. Uskok je u pet godina postojanja pravdi izručio samo dva korumpirana doktora, Miroslava Gjurića, specijalista za uho, grlo i nos sa Šalate koji je uhvaćen prije pola godine kako za operaciju uha uzima 4500 kuna, te Ognjena Šimića, šefa riječke kardiokirurgije koji je uhićen zbog pet tisuća eura za ubacivanje 71-godišnjeg pacijenta na operaciju mimo liste čekanja. Aktualna vlada je radi borbe protiv korupcije u zdravstvu odlučila liste čekanja za operacije i preglede učiniti javnim. Nije loše, upravo lista čekanja poslužit će kao dokazni materijal u aktualnom slučaju doktora Šimića. Za suzbijanje korupcije, međutim, treba imati mnogo više hrabrosti od toga, jer tu treba učiniti više nepopularnih poteza nego što se misli. Ma koliko slatko zvučalo, nije rješenje zatvore napuniti korumpiranim doktorima, već treba stvoriti sustav u kojem korupcija više neće biti ni popularna ni potrebna.

Solidarnost
Trebamo li liječnicima dati veće plaće? Svakako, ali samo zato što su generalno premale, a ne da bismo ih zaustavili u korupciji. Trenutno najpoznatiji hrvatski liječnik, naime, zarađuje i te kako dobro. Da bi razvio kardiokirurgiju Šimić je dobio poseban tretman u riječkoj bolnici, a kako doznajemo osim državnog proračuna plaća ga i Grad Rijeka. Da bi se korupcija u zdravstvu smanjila, novac treba dati čitavom sustavu. Poznato je, naime, da je korupcija bolest siromaštva, a da je hrvatsvo zdravstvo siromašno ne treba dodatno pojašnjavati. Kad bi sustav imao više novca, famozne liste čekanja skratile bi se, a s tim bi se smanjila i potreba za potplaćivanjem liječnika. No novac se može namaknuti samo stavljanjem dijela zdravstvenih usluga na tržište, što je najnepopularniji potez kojeg jedan ministar zdravstva može povući. Zamislite naslove: “Građani će plaćati nalaze krvi pedeset kuna!” ili “Za CT dvjesto kuna!”. Upravo na tome nahranile bi se sva oporba ove zemlje, bez obzira što si čovjek koji zarađuje pet tisuća kuna mjesečno bez problema može priuštiti tih dvjesto kuna za CT koji se radi jednom ili dva puta u životu, ili za kontrolni nalaz krvi koji radi možda jednom godišnje. Taj isti čovjek danas te preglede plaća i duplo skuplje u privatnim poliklinikama da bi izbjegao čekanje u bolnicama. Dakako, ako bi s tih pet tisuća morao uzdržavati obitelj i ako bi ih zbog kronične bolesti trebao raditi češće ti bi mu pregledi trebali bili besplatni. Tko ima nek plaća i za sebe i za drugog – to je solidarnost na koju se stalno pozivamo i koja ne treba i ne smije nestati otvaranjem dijela zdravstva za tržište. Kako bi Vlada uz to mogla uvjeriti građane da glasaju za nju? Nikako doli radikalnim rezom – prvog dana mandata uvesti nova pravila igre, a onda u četiri godine dokazati biračima da je to bilo najbolje rješenje.