Premijer Andrej Plenković i šef Vladina tima za pregovore sa sindikatima Tomislav Ćorić mogu biti mirni tijekom Božića i Nove godine. Tu im je poruku uputio sindikalni veteran Vilim Ribić dan nakon neuspjela pokušaja dogovora na maratonskom sastanku u ponedjeljak. "Jesam dovoljno rekao?", priupitao je sugerirajući da ne bi trebalo biti dvojbe oko toga kako iščitavati poruku o blagdanskoj poštedi.

U međuvremenu su, navodno, zaposlenima u pojedinim institucijama već krenule i isplate božićnica. U međuvremenu je započela i produljena primjena temeljnog kolektivnog ugovora, a sastanak s državnoslužbeničkim sindikatima s utorka Vlada je pomaknula na petak, očito računajući da bez dogovora s javnoslužbeničkim sindikatima ni s njima nema smisla nešto dogovarati. Vladi trenutno vrijeme ne ide na ruku zbog proračuna i zakonskih rokova za njegovo donošenje. Ali s aspekta proračuna ne bi bilo zgodno ni pustiti da se rješavanje problema sa sindikatima prepusti pravnim sporovima. Jer, to bi, među ostalim, značilo i drugi put rješavanja pitanja konvergencije plaća u javnom u odnosu na one u privatnom sektoru, što prema procjenama financijski teži i više od trenutno najaktualnijeg povećanja osnovice plaća u 2017. godini, uz kompromis oko prateće isplate zaostataka na ime prava na povećanje u tekućoj godini. 

Proračun ih nabrusio      
Je li izgledan epilog sa sindikalnim akcijama i utuživanjem ili će se još jednom ovaj tjedan pokušati iznaći dogovor za pregovaračkim stolom, pokazat će vrijeme. No, dojam je da ni Plenkovićeva Vlada nije najsretnije zakoračila u deaktiviranje potencijalne tempirane bombe za proračun koju je naslijedila, kao što su je naslijedili i njezini prethodnici. Za početak, pregovore sa sindikatima o povećanju plaća (ili vraćanju šest posto osnovice koja im je svojedobno umanjena zbog krize) vjerojatno bi bilo barem malo lakše voditi prije objave prijedloga proračuna koji je za većinu proračunskih korisnika ispao izdašniji nego što se računalo.

Nakon što se u njemu našlo mjesta za veća izdvajanja za razne društvene skupine, uključujući i niz stavki kod kojih to nije pitanje automatizma (poput npr. usklađivanja mirovina), argument da nema novca je izgubio na snazi, mada su u slučaju sindikata i plaća posrijedi veći iznosi. U pripetavanjima sa sindikatima ministar Ćorić usto nema iskustva. Ima li se u vidu financijska težina problema plus tijesni rokovi, i mimo toga bilo bi daleko bolje da se u njegovo raspetljavanje uključio i sam premijer. No, nakon što je prelako odlučio udovoljiti nekim proračunskim apetitima, iz neugodne se pregovaračke zadaće, barem zasad, izmaknuo, prepuštajući suradnicima da se koprcaju tražeći, među ostalim, izlaz u pravnom osporavanju valjanosti sporazuma na kojemu se temelje zahtjevi sindikata. To što je cijela priča zakuhana odavno, što se problem valja kao ostavština prethodnika već dugo i što mandat aktualne Vlade traje tek nepuna dva mjeseca, danas joj ne pomaže mnogo. 

Zaboravljena klauzula
Isto vrijedi i za činjenicu da zbog ignoriranja otvorenih pitanja oko sporazuma sa sindikatima najneposrednija odgovornost za štetu ide na dušu bivšeg ministra rada Miranda Mrsića. Istina je da je i on sporazum naslijedio od prethodnika (iz 2009., uz reviziju 2011.), ali osim odredbe o tome s kojim rastom BDP-a starta pravo na povećanje plaća (tj. povrat prethodnog umanjenja osnovice) sporazum je imao i klauzulu o reviziji tj. suspendiranju sporazuma u slučaju uzastopnog kvartalnog pada BDP-a većega od jedan posto. Na žalost, takvih je prilika (pada BDP-a) za reviziju sporazuma za Mrsićeva mandata bilo "preko nekoliko", ali sporazum je ostao netaknut.

Čak i sindikalisti danas priznaju da bi im današnje pregovaračke pozicije bile drukčije da se nije dogodio takav propust vlasti. No, Mrsića to ne priječi da ovih dana Vladu proziva kako "očito da nema sredstava za realizaciju sporazuma koje su vlade potpisale sa sindikatima" i poručuje kako se "u proračunu moralo naći sredstva i za to da se taj famozni sporazum sa sindikatima realizira".  Ulogom glavnog pregovarača nije se nakon njega proslavio ni Božo Petrov, dapače. Pokazao se nedorastao za taj zalogaj iako je mimo toga u bivšoj Vladi jedva imao konkretnijih zadaća. Ali on trenutno o tome barem mudro šuti.