Treći puta od izbijanja krize, Hrvatska narodna banka otpustit će 'slavinu' i bankama omogućiti jeftin novac u (ponovnom) pokušaju da se pokrene kreditiranje i rast.

O kojem će se modelu raditi još nije definirano, no guverner Boris Vujčić je natuknuo da će se raditi o modelu podjele rizika kroz nastavak suradnje s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj (HBOR). Guverner je najavio da će oko tri milijarde kuna svježeg novca prema gospodarstvu ići kroz jeftine kredite bankama uz nula posto kamate pa bi konačna cijena kredita za poduzetnike trebala biti značajno niža. U svjetlu cilja kojem se teži, manje je bitno hoće li HNB to postići snižavanjem obvezne pričuve, besplatnim kreditima, proširenjem obuhvata kolaterala ili nekim trećim instrumentom.

Pravo je pitanje ima li potrebe za upumpavanjem novih milijardi? Jedan renomirani anonimni ekonomist smatra da bi veća korist bila da se netko popne na zgradu HNB-a i okupljenoj 'raji' u podnožju baca novac. Možda karikirano, ali je li pretjerano? Posljednja linija putem HBOR-a
vrijedna je 6,8 milijardi kuna. Do kraja kolovoza sa specijalnog računa u HNB-u povučeno je tek 1,4 milijarde kuna (1,7 milijardi je odobreno) uz prosječnu kamatu od 3,75 posto, a neiskorištenom je ostala točno polovica. Zaključak je – novca ima, ali u petoj godini krize interesa za kreditiranjem nemaju ni tvrtke ni banke. Korporativni sektor ne investira, banke se koprcaju s lošim kreditima pa svaki treći kredit tvrtkama ne mogu naplatiti. U međuvremenu kreditni rejting pao je u špekulativni, a premda Vlada odmahuje rukom da agencije nose svoju dozu sramote zbog financijske krize, ulagači itekako gledaju na rejting.

Padom u špekulativni teritorij (dotadašnji) investitori smanjuju izloženost, a interesantni postajemo onima koji traže viši rizik i veće prinose. Iz Beča i Milana, sjedišta naših najvećih banaka, već se dulje vrijeme šalju signali da su limiti prema državi (time i HBOR-u) blizu vrha pa je upitno koliko je bankama ostalo prostora za nova zaduženja. U takvoj situaciji realna je mogućnost da se višak likvidnosti iskoristi za novo razduživanje banaka jer čemu novac držati gdje obrtaja privatnog sektora nema, a država sve više nalikuje na prerizičnog klijenta koji se kocka?