Snažno lobiranje litavske grupacije Ukio banko investicione (UBIG), čiji je vlasnik poznati ruski poslovni čovjek Vladimir Romanov, čini se, nije poljuljalo Vladu u namjeri da šibensku aluminijsku industriju TLM u privatizaciji prepusti domećem konzorciju. Danas bi, prema nekim najavama, Vlada trebala formalno potvrditi prošlotjednu odluku Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, kojom se konzorciju koji čine Dalekovod, Konstruktor-inženjering, Zagreb montaža, Aluflex Pack i Feal, za jednu kunu prodaje 80,2 posto TLM-ovih dionica, uz ispunjavanje drugih uvjeta traženih javnim natječajem. Brzina kojom se postupa u ovom privatizacijskom procesu, jednako kao i u još dva aktualna procesa, splitskoj i sisačkoj željezari, gotovo je nevjerojatna u odnosu na dosadašnji tempo rada Fonda za privatizaciju. Stručne službe Fonda u rekordnim rokovima obavile su provjere svih dokumenata, instrumenata osiguranja, boniteta i ostalih informacija o ponuđačima, te usporedbe samih ponuda. Ni u najjednostavnijim procesima stvari se ne odvijaju tom dinamikom. Prosvjedne reakcije odbijenih ponuđača u slučaju TLM-a, ali i splitske željezare, gdje se “zakinutim” posebice osjetio ruski Mečelj, ukazuju da se kod odluke Upravni odbor zapravo nije vodio samo brojkama u ponudama, nego su one donosene u nešto širem kontekstu. To tijelo ima kod odlučivanja diskrecijsko pravo ne prihvatiti ponudu, sa čime su prilikom preuzimanja pondubene dokumentacije upoznati svi investitori. Drugim riječima, oni znaju da je odluku o prodaji nakon što se donese teško pobiti, no računaju na već poznatu vladinu osjetljivost na javno negodovanje, zbog koje je u posljednjim godinama vlada često znala promijeniti stav i odustati od nepopularne odluke. Međutim, ovog puta nezadovoljni investitori ne bi na to trebali puno računati. Brzina kojom Vlada u ovim procesima postupa rezultat je pritiska rokova Svjetske banke, odnosno obveza u okviru Drugog programskog zajma za prilagodbu PAL 2, vrijednome 150 milijuna eura.

Prodaju TLM-a, te dviju crnometalurških sustava država je već trebala realizirati do 31. ožujka, no, zbog određenih nepredviđenih okolnosti, poput odustajanja odabranog kupca, Svjetska je banka izašla u susret i prolongirala rokove za konac travnja. Zbog aktualne brzine i reakcija ponajprije litavskog investitora, koji je ruku na srce doista ponudio kvalitetniji “deal” otvoreno će ostati pitanje je li sam “timing” bio posve slučajan i rezultat niza okolnosti ili nije. Samim zatvaranjem ova tri procesa, HFP će se rasteretiti još tri kronična gubitaša, no uz značajan otpis njihovih minusa na teret države. Izuzetak će biti samo Valjaonica cijevi Sisak, u kojoj je jedini ponuđač američko-švicarski CMI iskazao spremnost preuzeti sve obveze, točnije gotovo 220 milijuna kuna nepodmirenih obveza do konca studenog prošle godine, te sve obveze nastale u međuvremenu. Poljskom Zlomrexu Željezara Split biti će prodana uz otpis svih 228 milijuna kuna njezinih dugova prema državnim vjerovnicima, dok će Poljaci preuzeti sve obveze prema komercijalnim bankama koje su pokrivene državnim jamstvima, a koje iznose 163,8 milijuna kuna. Najveći teret državni će proračun preuzeti u prodaji TLM-a. Nepodmirene obveze tog poduzeća gotovo u cijelosti će preuzeti država. Ukupno će, dakle, kroz ta tri procesa biti otpisano oko milijardu kuna nepodmirenih obveza, a otprilike toliko iznose i najavljena ulaganja, s tim da će u slučaju realizacije planova konzorcija u TLM-u sva ulaganja, 107 milijuna eura, biti na teret TLM-a. Milijardama kuna ulaganja i oprosta dugova među ostalim očuvat će se u iduće tri godine oko tri tisuće radnih mjesta.