Razdoblje zatišja od objave rata u rujnu 1939. do nacističkog napada na Belgiju i Francusku u svibnju 1940. često se naziva Lažni rat. Otkad je Rusija napala Krim i pripojila ga te započela s jačanjem vojne prisutnosti i gomilanjem oružanih snaga na našoj istočnoj granici, mi u Ukrajini nalazimo se u stanju "lažnog mira".

Međutim, nema ničega lažnog u nastojanjima nas Ukrajinaca da obranimo vlastitu državu i demokraciju. Naši mladići i djevojke prijavljuju se kao dobrovoljci u vojsku u dosad neviđenom broju. Vlada je s Međunarodnim monetarnim fondom postigla sporazum o pričuvnom zajmu koji će nam omogućiti neke od alata potrebnih za sređivanje financijskog i gospodarskog stanja. Taj će nam sporazum donijeti i osjetne gospodarske tegobe, ali Ukrajinci su spremni platiti tu cijenu za očuvanje svoje neovisnosti. Nakon dugotrajnog zanemarivanja, u razdoblju kada smo mi, baš poput ostatka Europe, bili uvjereni kako se granice unutar našega kontinenta nikada više neće silom mijenjati, sada povećavamo potrošnju na obranu unatoč osjetljivom gospodarskom stanju. Nećemo prepustiti još jedan dio teritorija suverene Ukrajine. Ni pedalj.

Uspostava demokracije
Najvažnije je to što se usprkos prijetnji koju predstavlja gomilanje ruskih vojnih postrojbi pripremamo za izbornu kampanju. Sljedećeg će mjeseca ukrajinski građani na slobodnim izborima birati novog predsjednika, što je najbolji mogući odgovor na rusku propagandu o našem navodnom neuspjehu u uspostavi demokratskog poretka. A opet, dok pokušavamo obnoviti svoju domovinu nakon predatorske vladavine Viktora Janukoviča, suočeni smo s novom prijetnjom u obliku "mirovne ofenzive", dobro poznatog zaštitnog znaka sovjetske diplomacije osmišljenog s ciljem podrivanja odlučnosti Zapada. Čini se da su nakon nedavno upućenog poziva ruskog predsjednika Vladimira Putina američkom predsjedniku Baracku Obami diplomatski pregovori obnovljeni, no nakon njega je uslijedio ruski prijedlog za rješavanje krize koja je djelo samoga Kremlja, a sve to svojevrsni je napad na mir.

Ovo Putinovo otvaranje igre nalik je zloglasnoj Konferenciji u Jalti 1945., gdje je Josif Staljin od Winstona Chrchilla i Franklina D. Roosevelta napravio suučesnike u podjeli Europe zbog koje je gotovo pola stoljeća polovica kontinenta bila porobljena. Danas Putin pokušava od Zapada napraviti suučesnika u komadanju Ukrajine pod krinkom pregovora o saveznom ustavu kojega bi osmislio Kremlj, a kojim bi bilo stvoreno desetak jedinica poput Krima, malenih zalogaja koje bi Rusija kasnije puno lakše progutala. Naravno, federalizam zvuči kao dobro rješenje. Prijenos političke moći bliže mjestu stanovanja uvijek je privlačan, a obično i uspješan potez. No Putin pritom nema na umu dobrobit ukrajinske demokracije. Za njega je federalni sustav sredstvo kojim će Kremlj izvesti političke vragolije te u konačnici priključiti istočne i južne ukrajinske regije Ruskoj Federaciji. Da parafraziram Clausewitza, federalizam je za Putina pripojenje drugim sredstvima. 

Ukrajina nije BiH ni Kosovo
To je jasno već iz prvog pogleda na sitna slova u ruskom prijedlogu: nove ukrajinske savezne jedinice imale bi veći utjecaj vezano uz "smjer ukrajinske vanjske politike". Ova odredba omogućila bi Putinu da pokuša prinuditi i izmanipulirati regije u kojima se govori ruski da stave veto na ukrajinsku europsku budućnost.Odluka o ukrajinskoj ustavnoj strukturi je isključivo na ukrajinskim građanima. Rusija u tome ne smije imati pravo glasa, kao ni bilo koja druga država, bez obzira na to koliko žarko željela pomoći. Ukrajina nije Bosna, u kojoj je ustav sastavljen nakon mirovnih pregovora kojima se stalo na kraj krvoproliću nastalom uslijed raspada Jugoslavije. Ukrajina nije ni Kosovo, gdje je neovisnost proglašena istovremeno s uspostavom vladinih struktura.

Ukrajina je do srži suverena država, a takvom je priznaje cijeli svijet, uključujući Rusiju. Povjerovati u Putinov lažni federalizam značilo bi prihvatiti sve laži kojima Putin ocrnjuje trenutnu prijelaznu ukrajinsku vladu te hrabre muškarce i žene koji su zbacili Janukoviča. Putin neodređeno optužuje da su ukrajinski ruski govornici ugroženi, ali ne može dati niti jedan konkretni primjer progona kojim bi te tvrdnje dokazao. Niti jedan ruski govornik iz istočne Ukrajine ili Krima nije kao izbjeglica pobjegao u Rusiju, kao ni zatražio politički azil izvan zemlje. Razlog tomu je jednostavan: u Ukrajini nema ugnjetavanja ruskih govornika i nikad ga nije ni bilo. Ukrajinska vlada pod Janukovičem bila je nesposobna, korumpirana i lažljiva. No ta je vlast provodila ugnjetavanje nad svima jednako. 

Nekorumpirana vlada
Dakle, ako u Ukrajini nema ugnjetavanja ruskih govornika, nema ni razloga za mijenjanje političkog ustroja. Bi li u tom slučaju Ukrajina uistinu trebala biti primorana na stvaranje novog političkog poretka temeljenog na Velikoj laži? Ono što nam zapravo treba je sposobna, djelatna i nekorumpirana vlada koju ćemo uspjeti uspostaviti, uz pomoć i tehničke savjete Europe.Želja diplomata da iznađu mirno rješenje ukrajinske krize u potpunosti je shvatljiva. No prihvati li Zapad uvjete koje Rusija traži, to će do kraja potkopati ukrajinsku suverenost. Što je još gore, prihvaćanje ruskih uvjeta poslužilo bi kao potvrda ideji da moćne zemlje imaju pravo silom utjecati na svoje manje snažne susjede i primorati ih da rade za njih, sve do točke predaje vlastite neovisnosti.Ukrajina će se usprotiviti ovom nasilniku, ako bude potrebno i sama. Odbijamo u budućim povijesnim udžbenicima preuzeti ulogu žrtve koju je snašla nesreća.

Project Syndicate, 2014.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’