Kao i dosad, bez objašnjenja i polaganja računa, i ovog će puta za porezne obveznike završiti najnoviji slučaj u kojem oni (čitaj: državna blagajna koja se puni porezima) moraju sanirati štetu koju je netko iz javnog sektora skrivio.

Radi se o 75 milijuna kuna kojima je država, nakon šest godina od donošenja ovršne odluke, doslovno obogatila žiro-račun privatne tvrtke AAS. Zapravo ju je izvukla iz stečaja gdje je tvrtka i zaglibila jer država nije poštivala sudske odluke. I dok vjerovnici čekaju što će u provedbi odluke Ustavnog suda o prijedlogu za otvaranje stečaja nakon ovrhe reći Trgovački sud u Splitu, mnogima je zanimljivo pitanje tko je kriv u Ministarstvu financija i Poreznoj upravi za štetu koju porezni obveznici plaćaju. Zasad država ne otvara Pandorinu kutiju jer ne konkretizira pitanje mogućeg regresa od odgovornih. U Ministarstvu financija drže da je to stvar DORH-a koji pak šuti. No to je i za naše prilike neviđen primjer zato što postoji pravomoćno izgubljen spor u kojem je država uspješno tužena radi naknade štete i u kojem su sudovi jasno rekli da je administracija nezakonito postupala, što je čak naveo i Vrhovni sud. Pitanje je zašto se onda bez stresa koji donosi referiranje na (ne)mogući regres demonstrira ideja o pravnoj državi na polovičan način: daje se satisfakcija samo tužitelju koji je pobijedio državu, a poreznim obveznicima ništa drugo osim naravno računa.