Nakon devet sumornih godina snižavanja prognoza rasta BDP-a, kreatori makroekonomskih politika diljem svijeta kimaju glavama u nevjerici: unatoč valu političkih meteža koji su pokrenuli populisti, globalni rast krenuo je takvim putem da će nadmašiti očekivanja za 2017. godinu. Ne radi se samo o američkom ekcepcionalizmu. Iako je rast u Sjedinjenim Američkim Državama doista snažan, Europa još više nadmašuje očekivanja.

Tu su i dobre vijesti za tržišta u nastajanju, koja se još uvijek pripremaju za potez američkih Federalnih rezervi u vidu povećanja kamatnih stopa, no našla su se u boljem okruženju s kojim se trebaju uskladiti. Općenita priča iza globalne reflacije zaista je lako razumljiva. Duboke, sustavne financijske krize vode prema dubokim produljenim recesijama. Kao što smo Carmen Reinhart i ja predvidjeli prije jednog desetljeća (i kao što su brojni drugi akademici nakon toga potvrdili koristeći naše podatke), razdoblja vrlo sporog rasta u trajanju od šest do osam godina uopće nisu neobična u takvim okolnostima. Doista, ostaju brojni problemi, uključujući slabe banke u Europi, prezadužene lokalne vlasti u Kini i bespotrebno složena financijska regulativa u Sjedinjenim Američkim Državama. Unatoč tome, sjeme kontinuiranog razdoblja solidnijeg rasta već je posađeno.

Tko se usudi kritizirati?
No, hoće li populistička plima koja se uzdiže diljem razvijenih gospodarstava potopiti sve ubrzaniji oporavak? Ili hoće li oporavak stati na kraj vođama koji s pouzdanjem prihvaćaju primamljivo jednostavna rješenja za istinski složene probleme? Na sastancima Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke koji će se održati kasnije tijekom ovog mjeseca u Washingtonu vodeći bankari središnjih banaka i ministri financija zauzet će najbolja mjesta. Tko može posumnjati da će bilo tko od njih tko se usudi kritizirati planirano povlačenje administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa iz slobodne trgovine i vodstva u multilateralnim financijskim institucijama postati išta drugo osim žrtvenog jarca na predsjednikovom Twitter profilu?

Prethodno tome, Trump je ugostio kineskog predsjednika Xi Jinpinga u svojoj rezidenciji Mar-a-Lago, koja je njegova "Bijela kuća tijekom zime." Bilo bi teško prenaglasiti koliko toga ovisi o odnosima između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, i koliko bi štete poizašlo kad te dvije strane ne bi mogle pronaći način za zajedničku konstruktivnu suradnju. Trumpova administracija vjeruje da raspolaže pregovaračkim alatima neophodnim za preusmjeravanje tog odnosa u korist SAD-a, uključujući carinu na kineski uvoz ili čak selektivno neplaćanje jednog trilijuna američkih dolara koje SAD duguje Kini. No tu bi carinu naposljetku ukinula Svjetska trgovinska organizacija, dok bi neplaćanje američkog duga bilo još nesmotrenije.

Nepredvidljivi birači
Ako Trump uspije nagovoriti Kinu na veće otvaranje vlastitog gospodarstva prema američkom izvozu te na pomoć u obuzdavanju Sjeverne Koreje, tada će moći reći da je nešto postigao. No ako njegov plan znači unilateralno povlačenje SAD-a iz globalne trgovine, ishod će vjerojatno naštetiti brojnim američkim radnicima u korist nekolicine.  Čini se da je prijetnja globalizmu u Europi izblijedjela, uslijed gubitka na izborima populista u Austriji, Nizozemskoj te sad i u Njemačkoj.

No populistički preokret u nadolazećim izborima bilo u Francuskoj ili Italiji mogao bi još uvijek razoriti Europsku uniju, uzrokujući ogromnu kolateralnu štetu ostatku svijeta. Francuska predsjednička kandidatkinja Marine Le Pen želi uništiti EU zato što, kako ona kaže, "narodi Europe više je ne žele."  Iako prema anketama javnog mišljenja izgleda da će Emmanuel Macron, koji je rezolutno proeuropski orijentiran, nesumnjivo pobijediti Le Pen u drugom krugu izbora 7. svibnja, teško je biti siguran u ishod utrke između tih dviju osoba, osobito obzirom na podršku ruskog predsjednika Vladimira Putina kandidatkinji Marine Le Pen. Uslijed nepredvidljivosti bijesnih birača i dokazane sposobnosti Rusa za manipuliranje vijestima i društvenim medijima, bilo bi suludo misliti da je ishod vezan uz Macrona izvjestan.

Bolji izgledi globalnog rasta
Izbori u Italiji održat će se tek za godinu dana, no situacija je čak još lošija. Tamo prema anketama vodi populistički kandidat Beppe Grillo i očekuje se da će dobiti oko jedne trećine glasova naroda. Poput Le Pen, Grillo želi odbaciti euro. Dok je teško zamisliti kaotičniji događaj za globalno gospodarstvo, također je teško razabrati kojim će putem Italija nastaviti, kao zemlja u kojoj je dohodak po glavi stanovnika zapravo doživio lagani pad tijekom razdoblja eura. Uslijed nultog rasta stanovništva i rastućeg duga (koji premašuje 140% BDP-a), gospodarski izgledi u slučaju Italije doimaju se sumornim. Iako većina ekonomista još uvijek vjeruje da bi napuštanje eura bilo u ogromnim razmjerima samodestruktivni potez, rastući broj ekonomista počinje vjerovati da euro nikad neće funkcionirati u Italiji te je najbolje da ga ona čim prije odbaci.

Brojna gospodarstva u nastajanju suočena su s vlastitim populistima ili u slučaju Poljske, Mađarske i Turske, s populistima koji su se već pretvorili u autokrate. Srećom, strpljivi Fed, žilava (za sada) Kina i rastuća Europa i SAD pomoći će brojnim gospodarstvima u nastajanju. Izgledi globalnog rasta popravljaju se i, uz provođenje razumnih politika, situacija bi se tijekom sljedećih nekoliko godina mogla prilično poboljšati u usporedbi s prošlom godinom – osobito za napredna gospodarstva, a možda čak i za većinu ostalih. No, populizam ostaje nepredvidiv i vjerojatno će se moći zadržati pod kontrolom samo ako se rast poboljša dovoljno brzo. 

Inovativna platforma

Hrvatska uz Stories transformira hrvatsku premium turističku ponudu

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

© Project Syndicate, 2017.