Populistička ekonomija u rijetkim se slučajevima nalazila u tako povoljnoj situaciji. Uz riku gospodarstva SAD-a, bilježi se uzlet na tržištu dionica, a protekcionizam Trumpove administracije očito ima zanemariv učinak kada je u pitanju rast. Čini se čak da Trumpova tvrdnja "trgovinski ratovi su dobri" postaje popularna u politici, što zbunjuje neke od njegovih kritičara. Oni još uvijek inzistiraju na tome da su carine općenito nepoželjne, no u ovom trenutku priznaju da bi takve mjere mogle biti primjerene i korisne u sprječavanju uspona Kine.

Slična slika pojavljuje se u Europi, gdje mađarski premijer Viktor Orbán i poljski de facto vođa, Jarosław Kaczyński, bilježe velike uspjehe kao posljedice pune zaposlenosti i nedostatka radne snage. U takvim uvjetima, jedan od najjačih argumenata populista jednostavno je isticanje činjenice da su sva upozorenja globalističke elite, kozmopolita u Davosu, neoliberala, i one skupine od jedan posto o opasnostima populističke ekonomije bila glupost. Britanski pobornici ostanka u Europskoj uniji koji stoje iza projekta "Projekt strah" preuveličali su troškove Brexita i naposljetku gospodarstvo Velike Britanije nije doživjelo krah.

Pouke iz Latinske Amerike 
No, naravno, pitanje je samo u kojem će trenutku doći do ekonomskog obračuna, a ne hoće li do njega doći. Populizam se ne sastoji samo od obećanja da će se dati više većem broju ljudi; ali, bez tih obećanja, svi kulturološki elementi populizma doimali bi se samo zastarjelim i reakcionarnim. Pa čak se niti reakcionarima ne sviđa reakcionarna politika, ako njene posljedice osjećaju u vlastitim novčanicima.

U SAD-u, za izbore u studenom bit će odlučujuće hoće li entuzijazam po pitanju stanja gospodarstva biti dovoljno snažan da može kompenzirati rasprostranjeno neodobravanje Trumpovog osobnog stila i divizivnu, seksističku i rasističku retoriku. Ipak, općeprihvaćeni stav ne funkcionira vezano uz to pitanje. Klasični ekonomski liberalizam pretpostavlja da će loša politika biti neodložno kažnjena lošim ishodom. Tijekom proteklih 25 godina, pripadnici samoorganizirane skupine operativaca na tržištu obveznica zastupaju stajalište da će sa svime upoznata, progresivna financijska tržišta uvijek predviđati buduće posljedice populističkih politika i uvoditi premije rizika. Prema takvoj logici, usporedno s porastom troškova zaduživanja, populističke vlade neće biti u mogućnosti ispuniti vlastita nepromišljena obećanja te će naposljetku doći do povratka zdravog razuma i ortodoksnog razmišljanja.

Ekonomisti koji proučavaju populizam općenito izvlače pouke iz Latinske Amerike, gdje su prethodne epizode pretjeranih obećanja nacionalista ubrzo dovele do ogromnih fiskalnih deficita koji se nisu mogli financirati. U tim slučajevima, populistička ekonomija uvijek je dovela do ciklusa inflacije, deprecijacije valute i nestabilnosti jer su globalna financijska tržišta i ostali autsajderi od samog početka bili skeptični.

Neispunjena proročanstva
Problem je u tome što iskustvo Latinske Amerike nije univerzalno. Tržišta obveznica nisu tako predvidljiva kao što to mnogi vjeruju; niti se u njih može pouzdati kao u krajnji izvor discipline. Kao što je općenito slučaj s tržištima, tržišta obveznica mogu biti prikazana na popularan način koji preuveličava izglede određenog ishoda. Kao i danas, tijekom međuratnog razdoblja liberali su predvidjeli da će nekonvencionalna reakcija na Veliku depresiju završiti tragično te su zatim bili prikazani kao netko tko promiče neistinu kad se njihova proročanstva nisu odmah obistinila.

Najesktremnija reakcija na Depresiju došla je iz Hitlerove Njemačke. Nacisti nisu propustili priliku za hvalisanje o tome koliko su brzo njihovi programi eliminirali nezaposlenost i izgradili novu infrastrukturu. Dok je njemačka vlada držala inflaciju pod kontrolom kroz opsežne kontrole cijena i plaća, naveliko se govorilo o ekonomskom čudu. Prividan uspjeh nacista po pitanju opiranja ekonomskoj ortodoksiji izgledao je brojnim konvencionalnim analitičarima poput iluzije. Kritičari izvan Njemačke vidjeli su samo duboko nemoralnu političku strukturu u provođenju projekta koji je bio osuđen na propast. Naravno, bili su u pravu po pitanju nemorala; ali su bili u krivu po pitanju neizbježnosti ekonomskog kraha tog projekta. 

Nestanak iluzije
Godine 1939. ekonomist sa Sveučilišta Cambridge Claude Guillebaud objavio je knjigu pod nazivom Gospodarski oporavak Njemačke, u kojoj je zastupao stajalište da je njemačko gospodarstvo prilično robusno te da neće doživjeti krah zbog preopterećenja ili pregrijavanja u slučaju vojnog sukoba. Guillebaud je bio uvelike ocrnjen i oklevetan.  Časopis The Economist, utvrda klasičnog liberalizma, razapeo ga je na stup srama u osvrtu na dvije stranice koji je do tada bio bez presedana, sa zaključkom da čak niti glavni propagandist nacističkog režima, Joseph Goebbels, ne bi mogao poboljšati njegovo tumačenje. Urednici su jadikovali da njegov rad karakteristično prikazuje "opasnu sklonost među demokratskim ekonomistima prema sudjelovanju u igri nacističkog režima".

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Guillebauda su također oštro kritizirali ostali akademici koji su bili daleko renomiraniji od njega, poput britanskog ekonomista Dennisa Robertsona. Pa ipak je Guillebaud u osnovi bio u pravu: nacistička Njemačka nije bila gospodarstvo koje se nalazilo na rubu kraha, a zapadnim silama bilo bi bolje da su počele s mobilizacijom odgovarajuće obrane. Rasprava koja se vodi u današnje vrijeme slična je tome.

Zapisi o populističkoj ekonomiji u Europi ne bilježe niti osobito loše rezultate, niti osobito uspješne. Točnije, današnji populisti okoristili su se općenitim oporavkom koji je počeo prije njihovog stupanja na scenu. Kad nastupi sljedeća recesija, oni će ubrzo uvidjeti da je njihova nesmotrena politika ozbiljno ograničila njihovu sposobnost za reakciju. U tom bi se trenutku, Orbán, Kaczyński i ostali populisti u Srednjoj Europi mogli odlučiti za provedbu agresivnijih opcija. Kao što je bio slučaj i u prošlosti, kad nestane iluzija o današnjoj bezbolnoj ekonomskoj ekspanziji, politika će ponovno doći u prvi plan, a trgovinski ratovi mogli bi dovesti do razmještaja postrojbi.

© Project Syndicate, 2018.