Najprije The Economist, potom EBRD, zatim S&P i naposlijetku, domaća javnost…

U samo tjedan dana nekoliko otrovnih strelica odapeto je iz različitih smjerova prema Banskim dvorima, ali sve s istom porukom: To je to, više vam ne vjerujemo.Na žalost sviju nas Vlada na njih gotovo da nije ni odgovorila, iako je razlog gubitka povjerenja svih spomenutih strana ono što bi vodstvu svake države danas trebalo biti najvažnije – teška gospodarska situacija i još tmurnije prognoze. No, za prepucavanje s trenutačnom prvom postavom HDZ-a koju ekonomija brine i zanima koliko i pritvaranje Justina Biebera, pojedinci su pronašli i vremena i inspiracije. Upravo ta činjenica je ono što već godinama progoni sve naše političke stranke i što je, bez ikakve sumnje, najveći i najteži križ koji ova zemlja više ne može podnijeti – politikanstvo u najgorem mogućem smislu te riječi.

Pogubne posljedice
Ministar Jovanović tako nas je u pauzi rukometnih uzbuđenja još jedanput stigao podsjetiti tko je zapravo HDZ, ta "jedina stranka u Europi koja sjedi na optuženičkoj klupi". Pritom se podrazumijeva da se svi s ponosom sjećamo da je upravo on osobno još mnogo ranije, kako se to od jednog velikog političara i očekuje, predvidio upravo takav razvoj događaja. Isti je taj ministar, međutim, javnosti nedostupan svaki put kad nešto zabrlja, da ne kažem obeća, a ne ispuni, kao u nedavnom slučaju s neisplatom prijevoza učiteljima i sad već mnogo davnijem obećanju ostavke ukoliko se standard učitelja pogorša. Nažalost, spomenuti ministar okružen je dostojnim mu kolegama, koje se ponekad niti ekipa iz "Vuka s Wall Streeta" ne bi postidjela. Tako je nedavno, samo primjera radi, poljoprivredni ministar Jakovina "spiskao" brdo naše love na Baliju nazočivši konferenciji koja Hrvatskoj neće donijeti ništa, ministar pravosuđa uspješno nas je, uz svesrdnu pomoć premijera samoga, posvađao s Njemačkom i nekim uglednim europskim političarima u slučaju Perković, dok se prva potpredsjednica razračunava s bivšim prvim potpredsjednikom koji, pak, za to vrijeme u zatvoru svakodnevno igra golf i smišlja s kim će ovaj put koalirati.

Daljnje nabrajanje ne bi više imalo smisla.Poanta je u tome da su korijeni tog i takvog politikanstva duboko u temeljima vjerojatno svake naše stranke. Svako tko je ikada nazočio bilo kakvom sastanku niže ili više "partijske ćelije" zasigurno zna o čemu govorim. Politikanstvo kao umijeće stvaranja savršenog spina i njegovog pravodobnog puštanja u javnost uči se "od malih nogu". Kako pridobiti nove članove, kako od simpatizera napraviti članove, ali i kako pridobiti povjerenje postojećih članova kada su unutarstranački izbori u pitanju, u svakoj se stranci pozorno i sistematski proučava. Kada, međutim, pokušate razgovarati o gospodarstvu i to nametnuti kao bitno pitanje, uvijek će postojati nešto što je prioritetnije. Pogubne posljedice takvog stručnog programa usavršavanja osjećamo na dnevnoj bazi.

Loše karte
Sadašnja Vlada, sastavljena uglavnom od članova SDP-a i HNS-a, izrasla je iz tih korijena. Iako se godinama pripremala za preuzimanje vlasti, realno sagledavanje gospodarskih (ne)prilika koje će zateći, odlučno, jasno i brzo pripremanje terena za nužne reforme, a zatim i njihova realizacija, jednostavno joj nisu bili prioritet. Najviše zahvaljujući tome, danas, dvije izgubljene godine kasnije, proživljavajući šestu recesijsku godinu u nizu, "okovani" europskim pravilima, s nikad lošijim kartama u rukama, alternativom koja to uopće nije, podijeljenom i depresivnom nacijom, preostaje nam samo – igrati loto.