Zakonski propisi definirali su da se oporezivom isporukom dobara s aspekta PDV-a ne smatra besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima.  

Iako je porezni tretman uzoraka nedvojbeno jasno definiran kao isporuka koja nije oporeziva, od poreznih obveznika često se u praksi tražilo da takvi proizvodi imaju posebne naljepnice, posebno pakiranje i slično.  U suprotnom bi bio osporen pretporez pri nabavi (ili izradi) takvih proizvoda. Dodatni zahtjevi nerijetko su uzrokovali praktične probleme poreznim obveznicima jer kod određenih proizvoda nije jednostavno, ili je pak nemoguće, osigurati posebno pakiranje ili natpise (npr. kod ugrađenih blokova u zgradu). Europski sud pravde se o karakteristikama i poreznom tretmanu uzoraka očitavao u slučaju C-581/08 EMI Group Ltd od 30. rujna 2010. godine. 

Što je uzorak?
U ovom slučaju, radi se o društvu EMI koje se bavi prodajom glazbenih CD-ova. U cilju promicanja prodaje CD-ova, EMI distribuira besplatne kopije svojih proizvoda osobama koje mogu imati utjecaj na prodaju, kao što su radijske postaje, televizijske kuće, kina i razne druge osobe, uključujući i više pojedinačnih primatelja unutar jedne organizacije (npr. veći broj voditelja zaposlenih u istoj radio postaji).  EMI je vodio razne evidencije o danim uzorcima, a u određenim slučajevima je kroz godinu obračunavao PDV na dane uzorke. Međutim, nakon određenog vremena je zatražio povrat obračunanog PDV-a jer je smatrao da se radi o uzorcima koji ne podliježu oporezivanju.  Zahtjev je bio odbijen od britanske porezne uprave te je slučaj završio na sudu.

U predmetnoj se presudi raspravljalo o karakteristikama koje bi uzorak trebao imati kako bi bio izuzet oporezivanja PDV-om. Prilikom istoga, Sud je zauzeo stav da je kod uzoraka potrebno sagledati dvije ključne činjenice:
– uzorci se dijele kako bi se vršila promidžba proizvoda ističući kvalitete koje od takvog proizvoda traže finalni kupci
– dijeljenje uzoraka ne smije služiti finalnoj potrošnji, osim kada je ona zanemariv dio samoga promotivnog postupanja.Europski sud pravde zauzeo je stajalište da pojam uzorka generalno ne može biti ograničen nacionalnim zakonodavstvom u smislu da mora imati oznaku proizvoda koji nije na prodaju, da je riječ o drugačijem pakiranju ili slično kada je priroda proizvoda takva da nije moguće postići takvo što. Naime, propisi ne podrazumijevaju da se oslobođenje od PDV-a primjenjuje samo na one uzorke koji se razlikuju od standardnih proizvoda na tržištu.

 Naznačeno je da stavljanje uzoraka koji sadrže sve bitne karakteristike finalnog proizvoda na raspolaganje generalno predstavlja preduvjet samog procesa u kojem kupac ocjenjuje proizvod.   U nekim slučajevima će biti moguće dati procjenu kvalitete proizvoda na način da se stavi na raspolaganje uzorak koji nije u potpunosti istovjetan standardnom proizvodu na tržištu, ali sadrži sve bitne karakteristike.  Međutim, u određenim okolnostima, poput ovih iz slučaja, takvo što neće biti moguće jer primjerice osoba koja dobije CD biti će u poziciji u potpunosti procijeniti vrijednost CD samo ako je je u stanju slušati cijeli sadržaj CD-a kao što će biti distribuiran na tržištu.

Nužna je evidencija
Davanje uzoraka je svakodnevni dio poslovanja velikog broja poduzetnika koji na taj način žele uvjeriti svoje kupce u kvalitetu svojih proizvoda. Budući da je jasno kako se navedene akcije poduzimaju s poslovnim ciljem povećanja prodaje dobara (koje su oporezive PDV-om), jasno je da takva dodjela dobara na bi smjela biti oporeziva PDV-om. Ipak, porezni obveznici trebaju voditi evidenciju na način da se može utvrditi količina, vrijednost i identitet osobe kojoj je porezni obveznik besplatno dao uzorak. Također, ako je priroda proizvoda takva da društvo ne može napraviti "manje pakiranje" ili drugačije izmijeniti proizvod u odnosu na standardni proizvod na tržištu, predlažemo pripremiti logička obrazloženja koja će biti prezentirana Poreznoj upravi u slučaju nadzora i koja će opravdati ne obračunavanje PDV-a.