Potpredsjednik Vlade Damir Polančec vratio se u srijedu iz Bruxellesa s dobrim vijestima. Hrvatska je, sačuvavši velike kapicitete, postigla dogovor o restrukturiranju domaće brodogradnje.

Dobila je dozvolu da čak 413 tisuća tona iznosi njezina godišnja proizvodna kvota, a to ovdje nije dosegnuto ni u najboljim godinama posljednjeg desetljeća. Dogovorom se uklanjaju prepreke završetku pregovora o tržišnom natjecanju, a privatizacija može početi. No, ostalo je nejasno kako.Polančec, za početak, nije mnogo o tome govorio. Podatak da će većina škverova biti prodavana za jednu kunu, a Uljanik po posebnom modelu, koji je iznio, samo je uvertira u konkretne uvjete prodaje i potencijalne probleme. Za razliku od toga, svoje uvjete obznanili su sindikati. Ozren Matijašević, šef Hrvatske udruge sindikata (najbrojnijeg po članstvu radnika u brodogradilištima), traži uključivanje radnika u svaku fazu privatizacije. Traži da praktički suoodlučuju u određivanju uvjeta natječaja, izboru najboljeg ponuditelja i kontroli ispunjenja ugovora. Sindikati ne kane samo nadzirati, nego upravljati procesima. Zna li se da traže ulagače spremne za dokapitalizaciju u novcu u prvoj godini preuzimanja te biznis plan na pet godina uz garancije banaka, s obzirom na financijsku krizu restrukturanje i privatizacija državne brodogradnje mogla bi trajati duže od one u crnoj metalurgiji. Trenutačno najveća glad na tržištu vlada za informacijama o tajmingu i uvjetima natječaja. Na iglama su veliki kooperanti koji su brojem zaposlenih nadrasli manje škverove i mogući domaći strateški partneri Končar i Prgin. No pojavit će se i stranci, pa i špekulanti pod uvjetom da mogu prenamjeniti djelatnost.