Počeo je obračun s takozvanim fiškalizmom u Hrvatskoj. Termin je negativno obilježje za pripadnike cijele profesije kojoj je, unatoč razlikama, općenito uništen ugled u društvu.

Za njegovo stvaranje zaslužna su zastupanja u kojima se moglo funkcionirati tako da odvjetnik rijetko kontaktira svoju stranku, a ima alibi jer se spor vuče desetak i više godina na sudu, i to je stvar prošlosti. Taj koncept, svjesni su toga postali sami odvjetnici, više nema budućnost iz niza razloga. Ključno je stavljanje odvjetnika u funkciju stranaka, a posebice hrvatskih tvrtki koje više nemaju interes čekati godinama na presude sudova. Angažman suda za poslovne ljude postao je ovdje sinonim za gubitak vremena, novca i poslovnih partnera i nužan je samo zbog manjka prave alternative. Sporovi se u mnogim zemljama u visokom postotku riješe mirnim putem, uz pomoć pregovarača odvjetnika ili medijatora, tj. bez suda. Ako to može uspjeti drugdje, nema razloga da ne može u Hrvatskoj gdje zapravo nije bilo mnogo parnica ni ovrha sve do kraja devedesetih kada je njihovu eksploziju potaknula tadašnja hipernelikvidnost. Promjene inicira Hrvatska odvjetnička komora i zato joj treba čestitati. Prate svjetski trend brzog rješavanja sporova i žele pomoći strankama. U prvom koraku to bi značilo da odvjetnici vode pregovore među stranama, u drugom koraku uključila bi se pomoć izmiritelja, a ako ništa od toga ne uspije, spor bi rješavao sud. Propisati svima u Hrvatskoj u radnu obvezu pregovoranje i mirenje prije podnošenja tužbi sudovima bi bila i te kako korisna odluka i, što je najvažnije, potvrdila bi se u kratkom roku.