Nagodbom države sa SN Holdingom o vlasništvu Liburnia Riviera Hotela spriječen je dug države navodno težak 1,8 milijardi kuna. Ostali su sporovi Opatije s Hanfom i nekim malim dioničarima te neostvarene najave o dodjeli kontrolnog paketa Opatiji kojeg se SNH odrekao u korist nagodbe.

Rezime svega su nejasni potezi države i prije i danas: kako se ranije štitio javni interes i jesu li neodgovorni ili nesposobni na strani države radili perfektno u korist svoje (naše) štete i kako je danas Opatija, koja je dva puta dobila kontrolni paket, zapravo ostala bez prava glasa na skupštini na kojoj je SNH prebacio odluku o dokapitalizaciji LRH-a sa skupštine na svoj NO. Glavna priča je završena, a prvi sporazum HFP-a i Opatije iz 2007. čeka rješenje (poništenje) novim sporazumom. Sudskom nagodbom stranke bi kao razlog poništavanja navele nedopuštenu pobudu. Ako to sud prihvati i proglasi ništetnim prvi sporazum, HFP i Opatija izlažu se raznim odgovornostima budući da su svjesno postupali nezakonito. Kod LRH je vrijeme loš saveznik Opatije – ona faktički nema obećane dionice jer je isključena iz glasovanja. No, vrijeme je dobar saveznik SNH, a pomažu iskusni pravni savjetnici. Zahvaljujući tim faktorima saga o vlasničkim dubiozama pretvorila se u privatnu poduzetničku uspješnicu. Ni Račanova ni Sanaderova Vlada nisu znale parirati: za prvu nagodbu s državom SNH je koristio procjenu Vlade iz 2000. da s njima ne treba pregovorati i odluku arbitraže pri HGK-a. Za drugu je presudilo što je prva ocijenjena kao valjana od strane arbitara.