Dok je jučer cjelokupan slučaj rješavanja financijske drame kroz koju već duže vrijeme prolazi hvarsko hotelsko poduzeće Sunčani Hvar ostao potpuno u sjeni vijesti o policijskom privođenju osnivača i čelnog čovjeka francusko-luksemburške grupacije Orco Propertyja Jeana Francoisa Otta, gorak okus za državu ostaje u ponašanju njezinih predstavnika u cijelom procesu, što je kulminiralo na Glavnoj skupštini dioničara prvoga radnog dana 2011. godine.

Skupština je sazvana prije mjesec i pol dana s prijedlogom koji sadržava mjere za provedbu plana restrukturiranja koji Orco već dugo priprema, najavljuje i predlaže, no koji vodstvo Hrvatskog fonda za privatizaciju otvoreno i uporno odbija kao model. Ne samo da blokira tu određenu ideju, Hrvatski fond za privatizaciju sve vrijeme, kako su se resornim ministarstvima i medijima žalili čelnici Orca, odbija konkretno pregovarati o bilo kakvom drugom rješenju za Sunčani Hvar u koje bi bio uključen Orco. Nakon nedavne sjednice Upravnog odbora HFP-a, na kojoj je podastrta informacija o Sunčanom Hvaru, šef Fonda Vedran Duvnjak najavio je kako nije za predloženo rješenje, već želi unijeti svjež kapital u društvo. Štoviše, najavio je i više puta nakon toga medijima potvrdio da je HFP spreman investirati 100 milijuna kuna, ali uz uvjet da time dobije veća upravljačka prava u tvrtki Sunčani Hvar. O tom prijedlogu, kako u proteklih mjeseci i pol tvrde predstavnici Orco grupe, HFP nikad nije konkretno razgovarao, a na razgovore su u pravilu slali osobe koje nisu imale ovlasti da se izjasne o prijedlogu druge strane. Nažalost, takva se negativna percepcija Fonda kao predstavnika države u poslovnim procesima potvrdila i na Skupštini. Uoči Skupštine predstavnike Orca pozvali su u HFP na konačne pregovore u 10 sati ujutro, no u dogovoreno vrijeme i na dogovorenome mjestu nitko se iz Fonda za privatizaciju nije pojavio. Ni u idućim satima. Tek petnaest minuta prije Skupštine stigao je predsjednik HFP-a i, kako je novinarima kazao Ott, nije se ni ispričao zbog nedolaska. Osim problema u komunikaciji HFP nije na Skupštini nastupio s pripremljenim stajalištima i protuprijedlozima koje je najavljivao. Višekratno je tražio prekide rasprave, koja se protegnula na sedam sati, kako bi odvjetnici Fonda na papir stavili svoje prijedloge dioničarima, a sve je na kraju završilo odbijanjem Orcovih prijedloga. Kako god se priča o spašavanju Sunčanog Hvara završila, i neovisno o policijskom ispitivanju Orcova čelnika, ova skupštinska epizoda i sve što joj je prethodilo samo pokazuju da je na državnim razinama sve manje onih koji imaju snage i koji su u stanju zauzeti stav donijeti odluku i stati iza nje. Nastup koji je predstavljen kao obrana nacionalnih interesa stoga se samo pretvorio u svoju suštu suprotnost.