Bez obzira na važnost nadolazećeg procesa sastavljanja Vlade, dugoročno značajnija za političku scenu bit će odluka Zorana Milanovića o povlačenju sa čela SDP-a, točnije nekandidiranju na sljedećoj stranačkoj izbornoj konvenciji, koja prema statutu stranke mora uslijediti u narednih 150 dana. Još veći značaj imat će izbor novog predsjednika SDP-a.

Značaj će biti utoliko veći što će novi lider stožerne stranke lijevog centra zapravo odrediti smjer kojim će ići hrvatska lijevica. Štoviše  – prema izboru novog lidera SDP-a moći će se predvidjeti hoće li ljevica ojačati vlastiti identitet i u budućnosti biračima ponuditi programe kompatibilne ideologiji moderne socijaldemokracije, ili će se stopiti s ostalim ideološki nedefiniranim politikama hrvatskog političkog mainstreama. Ruku na srce, danas nijedna značajna politička opcija ne gradi svoj identitet na stranačkom programu, bez obzira radi li se o socijalnoj, fiskalnoj, poreznoj ili monetarnoj politici.

Među glavnim političkim akterima u pogledu osnovnih smjernica programa razlike gotovo i nema.Utoliko će biti zanimljivo vidjeti hoće li kormilo SDP-a preuzeti Tonino Picula, Siniša Hajdaš Dončić, Ranko Ostojić ili netko četvrti. U slučaju dvojice potonjih ne može se očekivati nikakav ideološki zaokret, jer radi se o pragmatičnim političarima čiji se politički sadržaj ne referira na postavke lijeve ideologije. Osim toga, pripadnici su Milanovićeva kruga i uz njegov bok stajali dok se ovaj javno deklarirao kao liberal. Milanoviću će kritičari spočitnuti da je SDP s njim na čelu zanemario solidarnost kao jedan od tri osnovna postulata lijeve političke ideje.

Umjesto kreiranja politika koje će stvoriti uvjete jednakosti i solidarnosti pribjegavao je ad hoc rješenjima s neizvjesnim epilogom, poput zakona o kreditima u švicarskom franku. Politikom lišenom lijevog identiteta, umjesto etabliranja light verzije socijadlemokracije, kako je jednom detektirao Nenad Zakošek, potaknuo je proces preobrazbe u liberaliziranu socijaldemokraciju. Picula, s druge strane, SDP-u može povratiti socijaldemokratski identitet, što je ova stranka izgubila u posljednjih devet godina. Tko god bio novi šef SDP-a, za revitalizaciju ljevice imat će dobre temelje. Za razliku od zemalja tradicionalno jake lijevice poput Grčke, Španjolske i Italije, gdje su uslijed gospodarske krize jačale radikalne lijeve opcije, umjereno lijevih birača u Hrvatskoj i dalje ima. Problem je samo u tome što ne glasuju. A to je krimen Milanovićeva političkog nasljeđa.