Bio je to crni petak za Josipa Matanovića. Županijski sud u Zagrebu proglasio ga je krivim za više korupcijskih kaznenih djela.

Osudio ga je na 11 godina zatvora. Tako smo došli praktički do kraja oglednog slučaja kojim se demonstrira borba protiv korupcije. O tome govore dvije stvari. Riječ je o najvišoj zatvorskoj kazni ikad izrečenoj u području gospodarskog kriminaliteta i korupcije. Osuđenik je iz redova “ulovljenih” najviše rangiran državni službenik, a većeg slučaja od tog zasad nemamo. Opći je dojam da su bivšeg potpredsjednika za pravne poslove HFP-a najviše stajale snimke kuverti s podmetnutim novčanicama. Munjevito ih je spremao u svoj džep. U to se faktički mogao uvjeriti svaki gledatelj televizije, a obrana nije uvjerila sud da se radi o nezakonitim snimkama. Iako slijedi žalbeni postupak i iz odvjetničkih krugova čuju se mišljenja da Vrhovni sud može biti nešto blaži, visina prvostupanjske kazne svima je glavni fokus. Opća je teza da je kazna Matanoviću jedna vrst pedagoške poruke za sve potencijalne državne službenike i dužnosnike koji, ogriješe li se, sada znaju što ih čeka. Računato je navodno na šok efekt kako bi se poslala poruka da pravosuđe, ali i Hrvatska, ozbiljno misle zaustaviti korupciju. Kazna zato ima dva konteksta. Prvi se odnosi na osobni grijeh, a drugi na generalnu prevenciju, tj. kako spriječiti druge građane koji imaju javne ovlasti da se ne usude trgovati javnim interesima. Zbog raširene percepcije korupcije, očekivati je strožiju sudsku kaznenu politiku. No, kazna Matanoviću kao pokazna vježba može i ne ispuniti taj cilj. Jer, logika što je viši položaj, veća je i kazna vrijedi samo ako na optuženičku klupu USKOK može izvesti i nekog iz redova politički velikih riba.