Na nedavno studijsko putovanje u Kinu u organizaciji Europskoga vijeća krenula sam s pretpostavkom da je najveći izazov Kine promicanje domaće potrošnje radi održanja brza gospodarskog rasta. Do kraja puta iskristalizirala se složena slika kineske prodornosti i nesigurnosti, ravnoteže i tjeskobe. Iako je vrlo blizu, 18. kongres kineske komunističke stranke obavijen je tajnom. Premda bi se navodno trebao održati u listopadu, točni datumi nisu poznati, kao ni interni postupak i pripremne rasprave. Tijekom cijele ove godine samo je jedna stvar sigurna u vezi s predstojećom promjenom vlasti: novi čelnik stranke bit će Xi Jinping, čovjek čija se politička vizija može iznijeti u manje od 30 sekundi. No, Xi je tajno nestao i na gotovo se dva tjedna u rujnu izgubio iz očiju javnosti nakon što je naglo otkazao sastanke s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton i premijerom Singapura (što je rijetkost u protokolom opsjednutom kineskom državnom vrhu). Tim je potezom pokrenuo lavinu glasina. Izazvao je zabrinutost hoće li takav tajnovit oblik vlasti biti dovoljan za učinkovito upravljanje drugim po veličini gospodarstvom na svijetu.

Unutarnji nemiri i vanjska politika
Unatoč dojmu monolitne odlučnosti, Kina je u stanju mijena te se samopouzdano busa u prsa dok iznutra vrvi od nesigurnosti. Njezin neporecivi gospodarski uspjeh, koji je doduše vezan uz stanje svjetskoga gospodarstva, u oštrom je kontrastu sa sve većim osjećajem krize i nesigurnosti koji titra u pozadini.Kineski se državni vrh suočava s dvije odvojene neprilike: prva se odnosi na sve veće zahtjeve i nezadovoljstvo kineskog društva, od seljaka i umirovljenika do studenata i profesionalnih radnika, a druga se odnosi na upravljanje inozemnom politikom. Hoće li sljedeća administracija Komunističke stranke riješiti te ključne probleme?Što se tiče unutarnjeg stanja, gospodarski rast, iako važan izvor legitimnosti Komunističke stranke, više nije dovoljan otkako se Kina od masovnog siromaštva pomaknula prema sve širem prosperitetu. Nemir je sve veći: iako se statistički podaci razlikuju ovisno o tumačenjima vladinih agencija, procjenjuje se da je samo tijekom 2011. godine u Kini izbilo otprilike 180.000 “masovnih incidenata”. Sve veća urbana srednja klasa te iznenađujuće dobro organizirane ruralne zajednice sve glasnije traže manje korumpiranu i odgovorniju vladu, čist zrak i vodu, sigurnije zalihe hrane i lijekova te neovisno i funkcionalno pravosuđe. Nezadovoljstvo javnosti dijelom je odraz fenomena koji je zasigurno bio tema brojnih razgovora s akademicima, intelektualcima i najvišim dužnosnicima, a to je nejasna granica zakonitosti koja trenutno vlada u Kini. Nejasni pravni okvir stvorio je ničiju zemlju u kojoj vlast uživa: pravna je predvidivost nešto čemu se teži, a obični ljudi svakodnevno se probijaju kroz plitke, promjenjive vode onoga što moćnici prihvaćaju. Istodobno pravosuđe igra važnu ulogu u kineskom političkom dijalogu. No, iako načelno ističu njegovu važnost, dužnosnici su koncept pravosuđa vrlo kreativno iskrenuli iz temelja.To se najjasnije vidjelo u pokušaju da se tjeranje bivšeg stranačkog čelnika iz Chongqinga, Boa Xilaija, istakne kao “nastojanje stranke da očuva pravnu državu”. Kad se izuzmu formalne izjave, ako kineski državni vrh želi zadovoljiti sve veće zahtjeve naroda te umiriti nezadovoljstvo, morat će se i u praksi posvetiti ostvarenju pravne države. Takav bi potez imao dalekosežne povoljne posljedice na položaj Kine u globalnom okruženju.

Smetnja međunarodnom poretku
Kina se nedavno pokazala kao ključni, doduše oprezan, igrač na globalnom tržištu, čime se pokazalo da državni vrh nije siguran kako će izgledati buduća uloga zemlje. Potaknulo je to pitanja vezana uz spremnost Kine da snese odgovornost koju taj položaj zahtijeva. Kina je i dalje slaba u pogledu izgradnje “meke moći” ili uvjeravanja bližih ili daljih sugovornika da će njihov “mirni uspon” i dalje biti miran. I dalje je smatraju smetnjom međunarodnom poretku dok promiče nove interpretacije demokracije, pluralizma i reprezentativnosti. Mnogi smatraju da je stav prema Siriji (sporazum s Rusijom radi blokiranja međunarodne intervencije) i u pomorskim teritorijalnim sukobima sa susjedima dokaz te tendencije. Stoga ne iznenađuje to što se kineska politika uglavnom smatra odrazom ideje bivšega premijera Denga Xiaopinga o “skrivanju svjetla i jačanju prednosti”.No, sposobnost Kine da uvjeri druge da njezino ponašanje u međunarodnim okvirima proistječe iz potrage za ravnotežom ovisit će o sposobnosti državnog vrha da prigrli pravnu državu (u praksi, a ne samo u teoriji) kao temelj sklada za koji se javno zauzimaju. Dosad se opstanak kineskog političkog sustava oslanjao na prepoznavanje i spretno rješavanje najhitnijih dnevnih problema. Svaki je kineski vođa od smrti Mao Zedonga 1976. ostavio neizbrisiv trag. Deng je otvorio vrata tržišnom gospodarstvu, a temelje je iznio u “Četirima točkama modernizacije”. Njegov nasljednik Jiang Zemin proveo je internu procjenu Komunističke partije te joj proširio bazu kroz “Tri načela predstavljanja”. Cilj srdačnog Hua Jintaa bio je razvoj, naročito u golemoj unutrašnjosti zemlje putem opsežne privatizacije.

Prioritetna strategija
Unatoč trajnoj nesigurnosti koja obavija nadolazeću političku smjenu u Kini, očekuje se da će pragmatičnost, zajednička crta čelnika nakon Maa, i dalje biti nit vodilja nove vlasti. Ako bude tako, trebalo bi im biti jasno da im je najbolja unutarnja i vanjska strategija posvetiti značajne resurse i energiju jačanju kineskih pravosudnih institucija, iako će takve reforme nužno ograničiti arbitrarnu moć Komunističke stranke.

© Project Syndicate, 2012.

Ana Palacio, bivša je ministrica vanjskih poslova Španjolske, bivša potpredsjednica uprave i glavna savjetnica Svjetske banke te članica Španjolskog državnog vijeća