Zanimljiva je izjava "opet je popušio" u kontekstu nekog tko je nešto izgubio. Geneza vjerojatno ide još iz vremena kada se razmišljalo da nešto što gori odlazi nepovratno u dim, ali tada nitko nije mogao pretpostaviti da će "legalni ovisnici", jer svoje proizvode ne kupuju po "kantunima" ili u sumnjivim šumarcima, baš do te mjere popušiti budući da će na kraju financirati liječenje apsolutno svih, i onih koji puše i onih koji ne puše. Ovih dana Bussines Insider objavio je tekst o navikama i ovisnostima koje su podjednako, ako ne i više opasne po ljudsko zdravlje od pušenja.

Svjetski popularna internetska stranica piše o pet navika koje vode u kraći život. Prva od njih je usamljenost – društvene mreže i manje kontakta "licem u lice" doveli su do smanjenja životnog vijeka jednako kao 15 cigareta dnevno. Druga, sjedenje – svako povećanje od dva sata sjedenja povećava i rizik od raka debelog crijeva i pluća, bez obzira vježba li čovjek u tom istom danu. Treća, gubitak sna – veći rizik od moždanog udara i srčanog udara isto kao i svakodnevno pušenje. Četvrta, solarij – doveo do više slučajeva raka kože nego pušenje do raka pluća. A peta, nezdrava prehrana – stope smrtnosti od loše prehrane premašile su one od alkohola, droga i duhana.

Prelazak u privatne ruke
I nije to ništa što stručnjaci, zakonodavci pa i cijela industrija i društvo ne znaju. Ali pušači su prvi na udaru jer je lov na njih otvoren prije puno godina – od Amerike do Europe pušači su postali stigmatizirane platiše poreza s kojim se niti jedan drugi punitelj državnih proračuna ne može mjeriti.  Naime, obično su uredni platiše u svim društvima oni koji se štuju (i s njim se hvale), ali kada su pušači u pitanju postaju kao toliko željeni turisti na nekim dijelovima naše obale – najbolje bi bilo da plate, ali da ne dođu i ne divljaju, ili ne daj bože pijani bauljaju gradom iza ponoći.

Tako je i s pušačima, najbolje da kupe taj otrovni, nezdrav po život proizvod i onda ga konzumiraju negdje gdje ih nitko ne vidi, gdje nikome ne smeta dim. Ali naravno, neka ga kupe, jer njihovim novcem može se financirati mnogo toga, a ako daju još malo bit će to najbrži i najlakši način sanacije zdravstva, djelatnosti kojom se nitko sustavno ne bavi već dugi niz godina i koja, htjeli mi to ili ne, polako ali sigurno prelazi u privatne ruke. Tko je posljednjih godina bio kod liječnika ili kod zubara sigurno je svjedočio činjenici kako nikakva duhanska industrije i njeni vjerni potrošači neće spasiti tromi i neučinkoviti sustav.

U ovom slučaju samo će ga pokrpati, a onda ostaje pitanje – tko je sljedeći? Zato svi oni koji smatraju kako je dobro da pušači pomognu zdravstvu neka se zamisle nad ranije spomenutim tekstom iz Bussines Insidera. Jer ako ne bude prave zdravstvene reforme, a sve upućuje na to da je neće biti tako skoro, pod teretom cijene cigareta pušača će biti biti sve manje (što nije loše, reći će protivnici nikotina), ali onda će država krenuti prema nekom drugom. Hoće li tada oni koji prekomjerno sjede ili premalo spavaju plaćati višu cijenu participacije?

Zarada za kupnju liječnika?
Možda će porez na ono što se zove nezdrava hrana rasti u nebo ne bi li se još jednom sanirao, ili budimo precizniji, kratkoročno zakrpao dug zdravstva. Ili će uživatelji solarija dobiti višu cijenu ne bi li se zakrpale neučinkovito vođene, državne zdravstvene ustanove. U međuvremenu, dio zarade od penalizacije onih koji čine nezdrave stvari ići će i na kupnju ili uvoz liječnika, jer ovi naši od kojih su neki i pušači, a većina se nezdravo hrani, premalo spava i previše sjedi otići će u druge države gdje je zdravstvo odavno dovedeno u red, i gdje porez na cigarete štiti zdravlje onih kojih puše, a ne služi za krpanje proračunskih rupa.