Kad sam sredinom 70-tih završio zagrebački Ekonomski fakultet razmišljao sam kuda ću dalje. Na kraju sam odlučio da umjesto u državno poduzeće krenem s privatnom inicijativom. Otvorio sam obrt, prijavio se kao poljoprivrednik, seljak, sadio cvijeće i prodavao ga.

Uz velike napore i trud od jutra do sutra uspio sam, moj Agrokor je postao najveća kompanija u cijeloj regiji“, poručio je Ivica Todorić, predsjednik Uprave Agrokora, tijekom predavanja studentima njegovog nekadašnjeg fakulteta. Priča o počecima najbogatijeg Hrvata današnjim je studentima zvučala dosta nestvarno jer otkad oni znaju za sebe postoje privatne tvrtke i više se ne moraju osnivati fiktivne zadruge ili obrti kako bi se čovjek bavio svojim biznisom. Dodatno ih je zbunilo što im najveći hrvatski poslodavac nije uputio jasnu poruku kakvu bi odluku trebali donijeti u sadašnjim uvjetima krizom pogođenog tržišnog gospodarstva. Todorić im je, naime, paralelno poslao dvije poruke – s jedne strane da pođu za svojim snovima, dok ih je s druge strane pozvao da se zaposle u njegovu Agrokoru. Poruka ”Ako imate ideju odvažite se i krenite u privatni biznis, primjerice osnujte konzultantsku kuću“, slijedila je koju minutu nakon poziva u Agrokor. ”Mi nikada nismo odbili mladoga čovjeka”, prigodna je Todorićeva rečenica koja bi ipak mogla izazvati stampedo mladih stručnjaka prema njegovoj kompaniji. Zbilja, što danas savjetovati studentima? U socijalizmu je bilo manje dvojbe, posao u državnoj firmi značio je najčešće i doživotnu sigurnost. Danas je izbora više, ali je i neizvjesnost puno veća.

Privatna inicijativa nesigurna je po definiciji, a ni zapošljavanje u velikoj privatnoj kompaniji ne znači mirno čekanje mirovine, uostalom, otkaza je nedavno bilo i u Agrokoru. Čak ni posao u državnoj tvrtki više nije osobita garancija, jer ne samo što novih zapošljavanja više nema, već i sudbina sadašnjih zaposlenika nije posve sigurna. Ako i nisu dobili precizan savjet studenti su barem doznali par zanimljivih poduzetničkih anegdota. Tako se Todorić prisjetio zgode od prije desetak godina, kada je od Nestlea dobio ponudu za Ledo. “Nakon što se nismo uspjeli dogovoriti za kupoprodajnu cijenu, predsjednik uprave Nestlea rekao mi je da oni u tom slučaju kreću samostalno na hrvatsko tržište. Od straha sam skoro promašio izlazna vrata, ali se nismo dali, proširili smo se na okolne zemlje, u Hrvatskoj smo sa 70 posto skočili na 80 posto tržišta”, prisjetio se Todorić povijesnog “ne” multinacionalki, uz čije prihode Agrokor djeluje kao da je još uvijek lokalni cvjećarski obrt. Todorić priznaje da se jako teško oduprijeti tako velikim internacionalnim kompanijama, a zbog Lactalisova dolaska u Hrvatsku preporučio je Vindiji da pod hitno kupi nešto u regiji. Dragutin Drk tako je dobio konkretan savjet što mu je činiti, za razliku od studenata čije su dileme samo pojačane.