Dvije i pol godine radna skupina za Vladu je pripremala nacrt novoga Kaznenog zakona, koji bi konačno bio primjeren vremenu i zamijenio stara, prevladana rješenja iz 1998., u koja se već dvanaest puta interveniralo. I nitko se nije bunio protiv reforme gospodarskoga kaznenog prava sve dok Vlada nije, nakon napetih odnosa zbog najava izmjena Zakona o radu i skupljanja potpisa za referendum, prihvatila sindikalne zahtjeve da se zatvorski kažnjava poslodavce koji ne isplaćuju plaće.

HUP je zbog članka 133. koji to pitanje uvodi u kaznena djela čak najavio raskid socijalnog partnerstva. Ustaljenim Vladinim modifikacijama koje za cilj imaju udovoljiti svima zakon je na kraju donijet, GSV opstao, a sve strane u ovom su “poluvremenu” i zadovoljne i ogorčene. I idu dalje s Vladom, svi nadahnuti njezinim obećanjima da će se još u daljnjoj proceduri prijedlog moći korigirati. No u kojem god smjeru da ode daljnja rasprava, više prema zahtjevima sindikata ili prema očekivanjima poslodavaca, ona ide u posve krivome smjeru. Takve zakonske odredbe kao što su predložene u Kaznenom zakonu prema poslodavcima samo su znak daljnjega urušavanja sustava koji da funkcionira i da se o njegovoj čvrstoći vodi računa, promišljanje o uhićenju i slanju na robiju poslodavaca zbog neisplate plaća svojim radnicima ne bi ni bilo potrebno. Umjesto Kaznenim zakonom onima koji ne isplaćuju plaće i ne ispunjavaju obveze, a bogate se i kupuju vile, luksuzne aute i jahte, vlast bi automatizmom morala prijetiti, i to dolaskom poreznika na njihova vrata. Ta je praksa uobičajena u zemljama EU, na koje se Vlada i poziva u uvođenju takvih novina. U velikom broju članica EU posljednjih godina, u doba krize, interveniralo se u kazneno zakonodavstvo u dijelu odgovornosti pravnih osoba, od Velike Britanije do Italije, Francuske i Španjolske. Uvođene su kazne za pranje novca, poreznu evaziju ili pak kršenje državama sve važnije zaštite okoliša, ali ne i za probleme s plaćama. Hrvatsko uvrštenje (ne)isplate plaća u taj rang, s obzirom i na način na koji je sročeno u prijedlogu, neće vjerojatno ni zaživjeti u praksi, ali će rasprava koja će pratiti donošenje zakona odvući pozornost s pravih poteza koje država mora učiniti na uvođenju reda.