Primjer hotela Imperial Rab pokazuje kako nekad posrnula tvrtka u većinskom državnom vlasništvu ne samo da može preživjeti bez gubitaka, već može biti dovoljno sposobna za ulazak u velike investicije koje će joj donijeti još veću dobit.

Danas tvrtka služi kao učionica drugima, na Rab po po savjet dolaze tvrtke slične vlasničke strukture i početne pozicije na kojoj je Imperial bio prije oporavka, po recept dolaze i s fakulteta za hotelski menadžment. Čini se ključnom poruka što ju je u razgovoru za Poslovni dnevnik dao Vlado Miš, direktor hotela koji je zbog upravljanja Imperialom zaradio nagradu Crome za menadžera godine. Miš kaže da mu je, kad je imenovan na čelno mjesto tvrtke na rubu stečaja, odmah bilo jasno da spas ne treba tražiti od države već se mora uhvatiti posla. Iako ima nešto manje od jedan posto vlasničkog udjela u društvu, Miš se očito ponaša kao vlasnik koji ima jasne ciljeve. Iako direktor kaže da ga većinski vlasnik ni u čemu nije kočio, očito si država za uspjeh Imperiala ne može pripisati nikakve zasluge. To pokazuje i stanje u nekim drugim turističkim tvrtkama u državnom portfelju koje predstavljaju tek teret, a nikako metu za investitore. S druge strane, državi već godinama ne pada na pamet privatizirati Imperial, iako bi ulagače taj projekt sigurno više zanimao. Ako sad tako dobro posluje, zamislimo što bi bilo kad bi bilo.