Županjski kombajni žanju polja diljem svijeta te Same Deutz Fahr Žetelice s razlogom spadaju u izvrsni dio hrvatskog gospodarstva i među vodeće izvoznike. O tome svjedoči i prestižna nagrada Zlatni ključ, koju je tvornica već nekoliko puta dobila, kao najinovativniji hrvatski izvoznik, najbolji izvoznik u Njemačku i Tursku.

Vrijedno gospodarsko priznanje potvrda je kontinuiteta kvalitete poslovanja i neprestanog ulaganja u razvoj novih proizvoda i proizvodnju. U tvornici je zaposleno 350 radnika, većina ih radi u tri smjene, a tisuću radnih sati potrebno je za proizvodnju jednog kombajna. Iz te tvornice u Županji dnevno izađe od jednog do tri nova kombajna, ovisno o godišnjem dobu.

Najveća proizvodnja i iskorištenost kapaciteta je od siječnja do srpnja i u tom se razdoblju, prije sezone žetve i vršidbe, proizvede oko 315 kombajna, a još stotinjak u jesenskom dijelu proizvodnje. A svaki kombajn ima svoga kupca. Kombajni Deutz Fahr tijekom niza godina dokazali su se kvalitetom, izdržljivošću i pouzdanošću i to su te odlike kojima kupci vjeruju. Cijene se paušalno kreću od 80.000 eura pa sve do 250.000 i 300.000 eura, ovisno o modelu koji birate i opciji, odnosno dodatnoj opremi koju naručujete.

Pregovori nisu uspjeli

Ovako su još prije nekoliko mjeseci pisali hrvatski mediji o jednom od rijetkih gospodarskih subjekata u županjskoj Posavini, iz koje se stanovništvo posljednjih godina masovno iseljava.

Ne tako davno, prije samo dva mjeseca tvornicu je posjeti i potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i provozao se u jednom od kombajna. Ništa nije dalo naslutiti da će već početkom ove godine u tvornici doći do štrajka i otkrivanja poraznih rezultata o odnosu prema radnicima i krutom odnosu Uprave prema njihovim zahtjevima za ostvarivanjem većih materijalnih prava.

Neki bi zloslutnici rekli kako ovo možda miriše i na korake prema mogućem odlasku ove proizvodnje iz Županje, pa se možda na ovaj način prvo krenulo s pritiskom na radnike i plaće kako bi i ono malo radnika koji su dostupni u županjskoj Posavini odustalo, spakiralo se i krenulo put Njemačke ili neke druge poželjnije destinacija za posao.

Radnici ove tvornice u štrajku su već dva tjedna, a kako se čini ne namjeravaju odustati od svojih zahtjeva. Ovaj štrajk izgubio se u moru drugih afera koje potresaju Hrvatsku od početka godine, pa bi se moglo dogoditi da, dok se problem zadržavanja strane kompanije i jedne od rijetkih proizvodnji u ovom kraju krene rješavati, vlasnici ove tvornice s kojom smo se toliko hvalili, možda negdje u centrali donesu i odluku o svom odlazak iz Hrvatske.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Zbog radnika Same Deutz-Fahra Žetelice iz Županje, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) je početkom tjedna zatražio posredovanje Hrvatske gospodarske komore i potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, kako bi se riješio kolektivni spor i ispunili njihovi zahtjevi.

Predsjednik SSSH-a Mladen Novosel podsjetio je kako su radnici pokušali kroz kolektivne pregovore i dijalog izboriti plaće dostojne za život, ali nisu uspjeli pa su krenuli u štrajk. Od 350 zaposlenih, njih 300 radi u proizvodnji i prima neto plaću od 3500 kuna. Radnici su zatražili povećanje plaća za 740 kuna bruto i dodatak od 8 posto na uvjete rada, što je poslodavac u potpunosti odbio. Poslodavac je pokušao osporiti legitimitet štrajka, no sud je presudio u korist radnika, nakon čega im je ponudio minimalno povećanje plaća za stotinjak kuna, što su oni, naravno, odbili.

Konkurenti plaćaju više

Poslodavac je potom pokušao na Vrhovnom sudu osporiti legitimnost štrajka. Pokušavajući riješiti spor sindikati su se obratili za pomoć HGK-u kako bi stupio u kontakt s talijanskim poslodavcem i upozorio ga na problem niskih plaća u tvornici. Radnici podsjećaju kako ih je ih je 29. studenoga posjetio i ministar Tolušić, pa traže da i on posreduje i uključi se u rješavanje problema.

Ističu kako poslodavac zlorabi mjeru o neoporezivim primanjima do 5000 kuna tako da za sebe zadržava neoporezivi dio i time oštećuje državni proračun.

Zbog toga smatraju da najviše ispaštaju oni sami jer su osuđeni na rad za minimalac i prisiljeni na odlazak iz jedne od rijetkih tvrtki koja još posluje u Slavoniji. Stotinjak radnika u toj tvrtki radi na određeno vrijeme i prima plaću u visini 95 posto minimalne, ucijenjeni su i to zakonodavac dopušta, upozorio je sindikalista Novosel. Procjene sindikata govore kako bi za povećanje od 740 kuna bruto trebalo osigurati 3,2 milijuna kuna, za što ima prostora jer tvrtka dobro posluje. A to je nešto malo više od jednog njihovog skupljeg kombajna koji se prodaje po cijeni od oko 300.000 eura.

Predsjednik Štrajkaškog odbora Marko Ivkošić kaže da je prihod tvrtke 400 milijuna kuna, trošak zaposlenih iznosi svega 8 posto, a traženim povećanjem plaća bio bi povećan sa 35 na 38 milijuna kuna. Plaće u konkurentskim tvrtkama, primjerice u Đuri Đakoviću, više su i do 1000 kuna

Isticani kao dobar primjer

Radnici su uvjereni da zaslužuju daleko veće plaće i voljeli bi da svi političari koji su dolazili obilaziti tvornicu skupljajući političke bodove dođu i danas i podrže ih.

Pitanje je je li možda ova kompanija od hrvatske države, kroz sve godine dobila i neke vrste potpora za svoju proizvodnju? A treba podsjetiti kako Vlada već gotovo dvije godine provodi rasterećenje poslodavaca i smanjivanje troškova tvrdeći da je to u cilju povećanja plaća radnika.

Plaće radnika su, kako tvrde, u posljednjih devet godina rasle devet posto, a produktivnost je povećana za 100 posto. Prema podacima Uprave, prosječna neto plaća u tvornici iznosi 6800 kuna neto, no, radnici upozoravaju kako se u proizvodnji plaće kreću od 3240 do 5100 kuna bruto.

Do sada je ova tvornica bila isticana kao primjer dobrog poslovanja te su je redovito za posjeta županiji obilazili najviši dužnosnici, od nekadašnjih predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, preko premijera Zorana Milanovića do pojedinih ministara.

U ovom dijelu Hrvatske situacija je ekonomski sve gora, a kroz štrajk radnika tako dobre kompanije, pokazalo se kakav je odnos stranih ulagača prema zaposlenicima, ali i odnos države prema javno proklamiranom poreznom rasterećenju gospodarstva i navodnoj borbi da sačuva svako radna mjesta i zadrži ljude u Hrvatskoj. v