Zbog poslovnoga kraha Roberta Ježića, koji se poklapa s istragama USKOK-a protiv njega, sa zanimanjem se čekao novi iskaz vlasnika Diokija na suđenju Sanaderu u aferi Ina-Mol. Ježić je priredio iznenađenje. Nije čest slučaj da glavni svjedok optužbe (Ježić je svojim iskazom doveo do otvaranja te istrage) na sudu nadigra situaciju tako što prejudicira osuđujuću presudu.

Pritom je i sam hodao po rubu optužbi za pranje novca. Taj proces ima svoja opterećenja zbog fenomena međunarodnih tokova novca. S njim nitko od onih koji su ga uplatili i kojima je upućen ne želi imati veze. No, Ježić je sada lansirao problematičnu konstataciju da će novac od mita (prvih pet milijuna eura koje još drže Ježićeve tvrtke u Švicarskoj) vratiti hrvatskoj Vladi. Pitanje je zašto je to rekao kad tvrdi da novac duguje Sanaderu, kojega i optužuje za uzimanje mita od Mola. Ježićeva projekcija ishoda procesa može donijeti probleme svima, a iako je njome zacrtana osuđujuća presudu nekadašnjem premijeru, on bi od toga mogao imati koristi. Zašto Ježić već smatra da će novac predati u državnu blagajnu? Nije valjda da se brine hoće li, u nedostatku dokaza, propasti najveći proces protiv korupcije zbog značaja Ine za hrvatsko gospodarstvo i državu te “političke težine” optuženika? Ježić je, drže neki pravnici, djelovao kao osoba koja je instruirana. Pitanje je zašto bi inače rekao da će vratiti Vladi nešto što je dužan vratiti drugome (Sanaderu). Uplitanjem Vlade, kojoj će predati novac, u sudski postupak koji traje Ježić je implicirao da će postupak završiti osuđujućem presudom. Time sugerira da će Sanaderu biti dosuđeno da vrati stečenu protupravnu imovinsku korist. No, nju u naravi predstavlja novac koji od ljeta 2009. čuvaju Ježićeve tvrtke za Sanadera. To tvrdi Ježić, a novac nije došao do optuženika, koji i poriče sve što Ježić kaže. Isto čini i Mol, kojega štiti nalaz mađarskog tužiteljstva.