Da se završetak pristupnih pregovora Hrvatske s EU može prognozirati kao vrijeme, ni prognostičaru Zoranu Vakuli ne bi bilo jasno što slijedi. Slovenska blokada pristupnih pregovora prolazna je ljetna oluja, mogla bi glasiti njegova najava s obzirom da Slovenija nije uspjela uvjeriti EU i ucjenom Hrvatskoj nametnuti političko rješenje za spor u Piranskom zaljevu.

Granicu će odrediti međunarodno pravo, poručuju u rezoluciji zastupnici Europskog parlamenta, a čak ih je 95 posto tako glasovalo. To ipak ne znači da se nazire kraj vremenskih nepogoda. Sloveniji je faktički izbijen adut iz ruku i ona ne može inzistirati na pravičnosti u rješavanju spora, te blokadi pregovora. No, postoji teza da je iza slovenske blokade stajalo više zemalja. Ako se to pokaže kao istina uslijedit će prava elementarna nepogoda u vidu blokiranja pregovora o najvažnijim poglavljima pod uvjetom da Hrvatska nije radila dobro, u skladu s preporukama EK. Da je izbjegavala slušati, pokazuje i poglavlje poreza gdje je u kratkom roku dva puta morala mijenjati zakone zbog diskriminacije uvoznih proizvođača cigareta. Za rješenje graničnih problema Hrvatska sada ima sigurnu poziciju. Rezolucija EP-a je važan politički čin kojim EU potvrđuje pravo kao jedini kriterij i temelj odlučivanja. Slovenija je od 26 članica dobila, doduše s velikim zakašnjenjem, jasnu poruku kako se rješenje graničnog spora mora temeljiti na pravu te da se bilateralna pitanja moraju odvojiti od pristupnih pregovora. Razlog? Od 1920. ni jedna država nije ovlastila međunarodne institucije da se njezin granični spor rješava putem načela pravičnosti, a Hrvatska se izborila da ne može ni ona biti presedan. Na stolu je bilo opasno poigravanje političara s teritorijem, a posebice je to vruće zbog 20-ak graničnih sporova koji postoje u Uniji. Nema presuda o granicama bez primjene prava, pa kada Ahtisaarijevo tijelo počne s radom, Slovenija će trebati ukinuti blokadu. Tako misle i Ollie Rehn i europska politička elita. Deblokada će aktivirati odgovor na ključnu dilemu o kojoj se u domaćoj javnosti slabije komunicira nego u europskoj. Makar se Hrvatska nije iscrpljivala u stvaranju neprijateljstava, pripreme za članstvo ispunjavanjem najtežih mjerila mogu biti dovedene u pitanje. Uz vječni Haag, kritične točke na kojima se može osporiti reformski rad su pravosuđe jer borba protiv korupcije i organiziranog kriminala može biti izvor stalnih kritika, te brodogradnja. Ako nakon slovenske deblokade, počnu novi problemi, past će mnoge maske u EU, ali i ona domaća jer više nema Slovenije kao alibija.