Koliku bi plaću trebao imati aktualni predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić? Je li 45 tisuća kuna previše?

Ili premalo, s obzirom na to da su neki Podravkini čelnici ranijih godina imali i veće plaće? Otkako je prije desetak dana objavljeno da je Mršić sebi podigao plaću za deset tisuća kuna, ne stišava se bura u Koprivnici i samoj kompaniji. Digli su se lokalni političari, od hadezeovaca do laburista. Mršića nije štedio čak ni njegov stranački kolega i kandidat za tamošnjega župana Darko Ledinski. Bune se sindikati, nezadovoljni su radnici. A zapravo je cijelu buru zakuhao sam Mršić, koji je nakon dolaska na čelo Podravke odmah krenuo demagoški: snizio je sebi plaću, dolazio na posao biciklom, jeo prvi dan s radnicima u restoranu… Kasnije mi je objasnio da tamo jede svaki dan i kako to nije medijska "navlakuša".

Na HTV-u je potkraj prošloga tjedna objasnio i kako je njegova plaća od početka bila 45 tisuća kuna te kako se dobrovoljno odricao jednog njezina dijela "za socijalne, kulturne i druge svrhe za kompaniju". Mršić je s plaćom zapravo radio predstavu za javnost. Ponašao se kao političar jer to je ono što, kao bivši saborski zastupnik i gradonačelnik u nekoliko mandata, najbolje i zna. Politizirao je s plaćom, i to mu se sad vratilo poput bumeranga. Napravio je pritom nezamisliv i nelogičan potez u korporativnom svijetu: tražio je manju plaću i od druga dva člana Uprave, koji su u Podravku dovedeni s tržišta. Da je tada uzeo plaću koja mu po logici i pripada, sad ne bi gubio vrijeme opravdavajući se zašto se predomislio, zašto je sada sebi ipak plaću povećao, kako je raspoređuje, čega se i u čiju korist odriče. Bavio bi se puno važnijim stvarima koje su mu u opisu posla. Priča o njegovoj plaći zapravo je mlaćenje prazne slame.

Podravka je kompanija s tri milijarde kuna prihoda, posluje na 20 tržišta. Kompanija koja je prije ulaska u EU, kao i cijela prehrambena industrija, pred velikim izazovima. Kompanija koja već godinama ne uspijeva odraditi značajniju akviziciju u regiji, posebno zemaljama Cefte. Za jednog radnika na traci u Podravki iznosi plaća o kojim se sada govori jesu "boli glava". Za upravljanje Podravkom to i nije neki novac. Govorimo o poziciji koja podrazumijeva veliko menadžersko iskustvo i znanje, poznavanje stranih jezika, dobre veze u poslovnom svijetu, potpisivanje višemilijunskih ugovora, strateški um. Došavši na čelo Podravke iz politike, Mršić mi je uporno tvrdio da ima menadžerske sposobnosti. No, čini se da politiziranje nije ostavio iza sebe. Bilo bi mu bolje da je sebi odredio dvaput veću plaću od svojih prethodnika. Ako treba i sto tisuća kuna. Ali da pritom zna u kojem smjeru vodi kompaniju. Da dioničarima već nakon godine dana ponudi opipljiv rezultat, a ne da dobar dio siječnja razglabamo o njegovoj plaći.