Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Moglo je biti i gore od 300 kuna više rate

Autor: Ana Blašković
14. lipanj 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Činjenica jest da vas na novi stan ili auto nitko nije prisilio, kao što nije bitno da drukčije uvjete ugovora, primjerice fiksnu kamatu, niste ni mogli dobiti

Svaki put kada HNB objavi novu statistiku o bankama, a mediji prenesu o kojim je milijardama kuna riječ, udare one na plač i jadikovku. “Profiti su sve manji, a omjer zarade na uloženi kapital ima silazan trend”, ili “ne mogu se zarade banaka promatrati kroz apsolutne brojke” ili “mediji stvaraju krivu sliku o tome koliko banke zarađuju”!

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Odmah potom uslijedi kontra: dizanje kamatnih stopa na kredite je neizbježno jer se pritisci nastavljaju, premija rizika je u stalnom porastu, a k tome je još i država prerastrošna. Na kraju vam u poštanskom sandučiću osvane pismo u kojem vas banka obavještava da od prvoga sljedećeg u mjesecu primjenjuje nove kamatne stope na obračun kredita te će vam rata stambenoga kredita biti do, recimo, 300 kuna viša. I “ad acta” poslušno nastavljate plaćati više rate jer ste u ugovoru pristali na promjenjivu kamatnu stopu. Ta je situacija krasan pokazatelj koliko je danas biti banka(r) zapravo dobar biznis. I zaštićen od promjena na tržištu kao lički medvjed. Pod (točnom) mantrom da su jedino stabilne banke uvjet stabilnoga gospodarstva bankama je dopušteno mijenjati ugovorne uvjete prema vlastitoj diskreciji; iako klijenti na to računaju, nema ona puno s ekonomskom računicom. Kad ste prvi put uzeli kredit, već je tada banka u otplatu debelo uračunala svoju zaradu pa ćete posuđeni iznos za kupnju stana nakon 30-ak godina vratiti gotovo dvostruko. A koliki će taj iznos biti nakon što podigne kamate? Jedanput? Dvaput? Jedanput u pet godina? I nije tajna da stare kredite morate otplaćivati skuplje (iako su i same banke vama dani novac jeftinije posudile) jer bi inače novi krediti imali astronomske kamate koje nitko lud ne bi dizao. Isto je i s promjenom tečaja: zahvaljujući valutnoj klauzuli i taj ste trošak pristali preuzeti na sebe. Sreća u nesreći da HNB kontrolira inflaciju kroz tečaj pa on ostaje relativno stabilan… Činjenica jest da vas na novi stan (ili auto) nitko nije prisilio, kao što nije bitno da (za razliku od bankarske prakse u drugim zemljama) drukčije uvjete ugovora niste ni mogli dobiti, primjerice fiksnu kamatu ili čisti kunski kredit. Zato sljedeći put kad dobijete pismo iz banke, okrenite na šalu! Nemojte cjepidlačiti oko milijardu kuna više ili manje (iako vam je poslodavac zbog pada prodaje smanjio plaću, a dio kolega dobio otkaz)! Mantrajte da su za stabilno gospodarstvo najvažnije stabilne i dobro zaštićene banke! Ako ne ide, odahnite: moglo je biti i daleko gore od samo 300 kuna više rate.

Svaki put kada HNB objavi novu statistiku o bankama, a mediji prenesu o kojim je milijardama kuna riječ, udare one na plač i jadikovku. “Profiti su sve manji, a omjer zarade na uloženi kapital ima silazan trend”, ili “ne mogu se zarade banaka promatrati kroz apsolutne brojke” ili “mediji stvaraju krivu sliku o tome koliko banke zarađuju”!

Odmah potom uslijedi kontra: dizanje kamatnih stopa na kredite je neizbježno jer se pritisci nastavljaju, premija rizika je u stalnom porastu, a k tome je još i država prerastrošna. Na kraju vam u poštanskom sandučiću osvane pismo u kojem vas banka obavještava da od prvoga sljedećeg u mjesecu primjenjuje nove kamatne stope na obračun kredita te će vam rata stambenoga kredita biti do, recimo, 300 kuna viša. I “ad acta” poslušno nastavljate plaćati više rate jer ste u ugovoru pristali na promjenjivu kamatnu stopu. Ta je situacija krasan pokazatelj koliko je danas biti banka(r) zapravo dobar biznis. I zaštićen od promjena na tržištu kao lički medvjed. Pod (točnom) mantrom da su jedino stabilne banke uvjet stabilnoga gospodarstva bankama je dopušteno mijenjati ugovorne uvjete prema vlastitoj diskreciji; iako klijenti na to računaju, nema ona puno s ekonomskom računicom. Kad ste prvi put uzeli kredit, već je tada banka u otplatu debelo uračunala svoju zaradu pa ćete posuđeni iznos za kupnju stana nakon 30-ak godina vratiti gotovo dvostruko. A koliki će taj iznos biti nakon što podigne kamate? Jedanput? Dvaput? Jedanput u pet godina? I nije tajna da stare kredite morate otplaćivati skuplje (iako su i same banke vama dani novac jeftinije posudile) jer bi inače novi krediti imali astronomske kamate koje nitko lud ne bi dizao. Isto je i s promjenom tečaja: zahvaljujući valutnoj klauzuli i taj ste trošak pristali preuzeti na sebe. Sreća u nesreći da HNB kontrolira inflaciju kroz tečaj pa on ostaje relativno stabilan… Činjenica jest da vas na novi stan (ili auto) nitko nije prisilio, kao što nije bitno da (za razliku od bankarske prakse u drugim zemljama) drukčije uvjete ugovora niste ni mogli dobiti, primjerice fiksnu kamatu ili čisti kunski kredit. Zato sljedeći put kad dobijete pismo iz banke, okrenite na šalu! Nemojte cjepidlačiti oko milijardu kuna više ili manje (iako vam je poslodavac zbog pada prodaje smanjio plaću, a dio kolega dobio otkaz)! Mantrajte da su za stabilno gospodarstvo najvažnije stabilne i dobro zaštićene banke! Ako ne ide, odahnite: moglo je biti i daleko gore od samo 300 kuna više rate.

Autor: Ana Blašković
14. lipanj 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close