Zašto neke države uspijevaju i razvijaju se, dok druge nazaduju i propadaju jedno je od središnjih pitanja kojima se danas bave ekonomisti i politolozi, do te mjere da je čak i ovogodišnja Nobelova medalja za doprinos ekonomskoj znanosti otišla upravo skupini znanstvenika koji su ponudili kvalitetan odgovor na njega.

Kada promatramo strateške resurse bogate države, uočavamo dijametralno suprotne pristupe razvoju, gdje države koje promišljeno pristupaju svojim strateškim resursima iste koriste kako bi podigli vlastitu razvijenost, životne standarde i obranile svoje nacionalne interese.

S druge strane, brojne države, osobito na siromašnom globalnom jugu, dopuštaju olako rasipanje ključnih resursa, predaju strateške sirovine i infrastrukturu u tuđe ruke pa to plaćaju lošim životnim standardom i faktičkim gubitkom suverenosti.

Rast vrijednosti
Dva su jasna zaključka koji se mogu izvesti iz niza takvih slučajeva. Prvi je da postoje određeni strateški resursi koje države jednostavno ne smiju davati u privatne ruke, odnosno područja u kojima je legitimno da države imaju svoj izravan interes – energetika, pitka voda, poljoprivredna zemljišta i obrambena industrija su neka od njih. Drugi je zaključak da država itekako može biti dobar gospodar.

Jedan od najvećih mitova koji se često ponavlja u javnosti jest taj da samo privatni vlasnik može dobro upravljati trgovačkim društvom ili drugim biznisom. Kad se promotre činjenice, jasno je kako značajan broj trgovačkih društava u potpunom ili pretežitom vlasništvu države posluje izvrsno, kao što i značajan broj društava u privatnom vlasništvu posluje loše ili čak propada.

U svijetu kompanija u privatnom vlasništvu, osobito onih izlistanih na burzama, teško je pronaći menadžment koji nije u prvom redu fokusiran na kratkoročnu profitabilnost za svoje dioničare, što je najveća prednost, ali i slabost te kategorije društava. S druge strane, država kao vlasnik može biti strpljiva i postaviti dugoročan razvoj i održivost kao glavni cilj poslovanja.

Upravo zadržavanje većinskog državnog vlasništva u dioničkom društvu Jadranski naftovod pokazalo se kao jedan od najmudrijih dugoročnih strateških poteza hrvatske politike. U proteklom turbulentnom razdoblju, dok su pandemija i ratni sukobi krojili svjetska energetska tržišta, upravo je Janaf osigurao opskrbu sirovom naftom u široj regiji bez potresa i neizvjesnosti za svoje partnere. Covid-19, Ukrajina i Bliski Istok nisu mogli niti u jednom trenutku poremetiti siguran tijek nafte i naftnih derivata za potrebe hrvatskih građana, ali i građana Europske unije i zemalja u okruženju.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

U istom tom razdoblju, aktualna Uprava Društva podigla je vrijednost Janafa za 200 milijuna eura u odnosu na stanje zatečeno preuzimanjem upravljanja u rujnu 2020. godine. Pritom je iz godine u godinu bilježen značajan rast poslovanja, uz obaranje svih rekorda u prihodu, dobiti i isplativosti poslovanja. Samo ove godine JANAF je dioničarima, pretežito Republici Hrvatskoj, isplatio 31,19 milijuna eura dividende.

Dobra financijska slika
Sve je to posljedica strateške odluke Uprave Janafa da se usmjeri na razvoj i jačanje odnosa s uglednim globalnim i regionalnim kompanijama te zadovoljavanje potreba tržišta za transportom sirove nafte te skladištenjem sirove nafte i naftnih derivata.

Pritom je izvršena digitalizacija poslovnih procesa, uvedeni su novi standardi u poslovanju, među kojima i prvi put u nekoj kompaniji u većinskom državnom vlasništvu antikorupcijski standard ISO 37001. Istodobno se snažno ulagalo u sigurnost i održavanje transportno-skladišnog sustava, kao i u dobrobit zaposlenika, kojima je na raspolaganju niz mjera i programa za bolji balans poslovnog i privatnog života.

Ne odustajući od zadovoljenja potreba regije za tradicionalnim izvorima energije dok bude potražnje za njima, snažno smo se pozicionirali i na tržištu obnovljivih izvora energije. Izgradili smo i akvizirali više projekata solarnih elektrana.

Ovih dana u Vođincima niče naš najnoviji kompleks solarne elektrane projektirane instalirane snage 14,2857 MW i priključne snage 9,99 MW. I dalje tražimo nove mogućnosti za ulaganja u projekte geotermalne, sunčeve i energije vjetra, bilo da je riječ o greenfield ili brownfield investicijama, iako smo već ozbiljan igrač na tom tržištu.

Iznimno dobra financijska slika daje nam i mogućnost daljnje diverzifikacije poslovanja izvan sektora energetike, korak za koji pripremamo osnovu u internim dokumentima Janafa. Sve ovo je samo djelić dobrih vijesti koje kontinuirano stižu iz Janafa, i nastavit će stizati.

Hrvatski građani odavno su se referendumom izjasnili za život u demokratskom i tržišno usmjerenom društvu, ali to ne znači da strateške kompanije ne trebaju i dalje ostati u rukama države.

Sljedeći koraci trebaju biti daljnje podizanje standarda u korporativnom upravljanju u kompanijama s pretežitim državnim vlasništvom te diverzifikacija njihova poslovanja s ciljem dugoročne održivosti i zadržavanja kritičnih nacionalnih resursa u rukama države. Prepuštanje tih strateških resursa slučaju bilo bi jednako prepuštanju sudbine hrvatske države i naroda slučaju.