Nije mi jasno čega se ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić boji. Ne znam zašto je uplašen svoje ideje dijeliti sa svim medijima, dajući im priliku da mu postave pitanja i dobiju objašnjenja onoga što planira napraviti.

No, smatram lošom praksom da Vlada krupne planove, poput moguće odluke da mirovinskim fondovima omogući ulaganja u startupe, koja se tiče svih građana Hrvatske i njihovih mirovina, priopći preko jednog medija.

Ne bih htio vjerovati da se nakon Agrokora, koji je u svim dosadašnjim Vladama imao poseban status, sada takav pristup nastavio i još počeo preslikavati na druge industrije. Posebno me srdi potez ministra mirovinskog sustava Marka Pavića, jer prvi put otkako je došao na svoju funkciju predlaže nešto što smatram da bi u praksi moglo biti stvarno korisno. I tako mislim usprkos svima koji su taj prijedlog dočekali na nož! Usprkos svima koji tvrde da je nepromišljen, da ne razumije posljedice i da je to vrlo loš potez!

Utemeljene bojazni

Ministar je, što ja znam, valjda u režimskoj maniri, priopćio iz svojih dvora da razmatra mogućnost da mirovinskim fondovima nametne obvezu da do 100 milijuna kuna ulože u startupe. Ne mogu vam reći više o tome, jer meni i mom listu, jedinom dnevnom poslovnom listu u državi, to nije našao shodno reći.

Tako mogu samo prenijeti da su jedina ograničenja koja je zamislio ta da startup investicije mirovinaca ne bi smjele premašiti 0,2 posto portfelja za fondove A kategorije, koji najrizičnije ulažu, u dionice, i do 0,1 posto portfelja fondova B kategorije u kojima štedi većina građana.

Nimalo me ne čudi što su brojni poznavatelji tržišta kapitala tu inicijativu dočekali na vile. Njihove su bojazni da bi se ona pretvorila u leglo korupcije, nepotizma i otimačine, itekako utemeljene. Zamislite samo da takva obveza, kakvom ju je u ovom trenutku prezentirao ministar, znači bez ikakvih dodatnih pojašnjenja, stupi na snagu od 1. siječnja. Pa već bi se na Novu Godinu u središnjici HDZ-a osnovao startup inkubator ‘Zna se’.

Uslijedili bi inkubatori u SDP-u, Mostu, Živom zidu… Ako ne bi tvrdili da žele biti komercijalni onda bi tvrdili da žele biti društveni startupi, da žele poticati inkluzivnost žena u biznisu ili tko zna što treće, zatim bi uslijedili pozivi u centrale mirovinaca da iskeširaju pare.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Inovativnost je nešto čega ne bi nedostajalo u tom vrlom, novom, hrvatsko-političkom startup svijetu. Možda je ministar Pavić o tome razmišljao pa ima rješenja. Ne znamo. To nije priopćio. No, startup svijet već dugo ima rješenja za sprečavanje takvih situacija.

Prije svega zato postoji startup ekosustav. Zato u njemu postoje inkubatori koji izaberu desetak ili dvadesetak startupa, mentoriraju ih pa samo neki prežive i samo neki se pokažu perspektivnima. Zato postoje akceleratori, koji preuzmu takve startupe pa ih pokušaju bolje uvezati s biznisom da poluče rezultat.

Zato postoje poslovni anđeli koji pokažu svojim investicijama da u nekim startupima ima perspektive.

Zato postoje startup natjecanja gdje se opet startupi izlažu propitkivanju i ocjenjuje se koji bi imao najviše šanse itd. Tek nakon svega toga startupi dolaze u poziciju da bi za njih interes pokazali VC fondovi i ostatak investicijske zajednice. I unatoč tome, neki uspiju razočarati. No, neki i jako dobro uspiju. Iz navedenog je jasno da, kako bi došli do više novca, startupi se moraju izložiti kritici i preživjeti je. Isto smatram da se mora dogoditi i ministru Paviću planira li novac usmjeravati u startupe.

Objeručke podržavam njegovu namjeru. No, dijelim zabrinutost s financijskom i startup zajednicom o provedbi takvog plana. Hrvatski startup Rimac Automobili proizvodi najbrži električni automobil na svijetu, ali u njega ne mogu ulagati hrvatski mirovinski fondovi.

Izravna ulaganja – ludost

Hrvatski startup Photomath proizvodi jednu od najboljih edukacijskih, tzv. edtech aplikacija na svijetu, ali u njega ne mogu ulagati mirovinski fondovi. Hrvatski startup Agrivi proizvodi jedan od najboljih sustava za menadžiranje u poljoprivredi, ali u njega ne mogu ulagati hrvatski mirovinski fondovi.

Da se razumijemo, mirovinski fondovi ni ne bi smjeli izravno ulagati u startupe. To bi stvarno bila ludost. To je kao da lav brine o mravima. Međutim, lav može kao i u SAD-u i Finskoj o mravima brinuti preko startup ekosustava, smanjujući si rizik i jačajući hrvatsko gospodarstvo na neizravan način.

Ljetos sam prenio podatak National Venture Capital Association u SAD-u po kojem je krajem 2001. godine čak je 50 posto VC kapitala s kojima su se financirali startupi u Silicijskoj dolini dolazilo iz američkih mirovinskih fondova tvrdi.

U Hrvatskoj to trenutačno nije moguće. Dakle, i nužda da se provede Pavićeva ideja kod nas, kao i rješenja kako to izvesti postoje.

No, treba naglasiti da mirovinci u SAD-u nisu ulagali sami u startupe već preko VC fondova. Jedan takav model moga bi zaživjeti i u Hrvatskoj, a njegovi se temelji već dulje grade.

Dežurni dušobrižnici pak, koji brinu o odljevu novca iz mirovinaca neka se samo zapitaju u što su ti isti mirovinci (morali) ulagali dosad – u kakve obveznice i kakve dionice? Bespredmetno je ta ulaganja i komentirati.