Ostavka Radimira Čačića došla je iznenada jer je gotovo cijela javnost, a čini se i on sam, povjerovala da se uspješno izvukao iz mađarske tragedije samo s uvjetnom kaznom. No, niz okolnosti doveo je do toga da je presuda preinačena na višem sudu u zatvorsku, na godinu i 10 mjeseci. I Čačić više nije imao manevarskog prostora. Odlazak iz Vlade, s ministarske, ali ubrzo i stranačke dužnosti, je nužnost.

Ostao je dosljedan svome obećanju i podnio ostavku. Nije mu u Mađarskoj pomogao ni pokušaj manevra s funkcijom prvog potpredsjednika Vlade, na diplomatski imunitet jednostavno nije imao pravo. Na žalost, vladajuća koalicija, ali prije svega predsjednik Vlade Zoran Milanović, hazarderski su se kockali s ugledom Hrvatske i izgubili. Za prvog suradnika izabrao je osobu s teškom hipotekom. U razvijenim demokratskim zemljama, kakvom Hrvatska želi biti, osoba s teretom dvostrukog ubojstva iz nehaja u prometnoj nesreći nikad ne bi mogla postati ministrom, a kamoli potpredsjednikom vlade. Bez obzira na presudu, uvjetnu ili ne. Milanović i Čačić, a oni su uz blagoslov predsjednika države Ive Josipovića tako odlučili, sve su stavili na crveno, računali su da će se Čačić na sudu izvući ili pak da pravomoćna presuda neće uslijediti tako brzo.

Na žalost, izgubili su, ispalo je crno. Najviše za Čačića, ali i za Milanovića. Sve su nas uvjeravali da bez njega nema gospodarskog oporavka. Bila je to, na žalost, tvrdnja u koju su sve manje i sami vjerovali. Investicije su zapele, ne zbog Čačića nego zbog lošeg zakonodavstva i porezne presije, zbog antipoduzetničke klime, trome i loše birokracije i raširene percepcije korupcije. To jedan čovjek ne može sam promijeniti i ne tako brzo, kako je sam sebi bio zadao.Vladi, osobito SDP-u i premijeru Milanoviću, očito je odgovaralo da sve loše javnost pripisuje upravo Čačiću i HNS-u. Bio je njegov i njihov gromobran. I sada, kada toga više nema, teško će izmisliti zamjenu. Sve loše poteze javnost će pripisati upravo onome tko je i najodgovorniji – predsjedniku Vlade. Od toga više ne može bježati. Čačićeva poduzetnost i energija vukli su Vladu. To je istina. U kontaktima s inozemnim bankarima i institucijama konačno je s hrvatske strane bio netko tko razumije njihov jezik brojki i ne dade se impresionirati pozicijom jačega, jer njegov karakter to jednostavno ne dopušta.

Uostalom, zato je i inzistirao na tome da bude prvi potpredsjednik Vlade kad već birači nisu shvatili da treba biti presjednik Vlade. No, upravo ta samouvjerenost i energija nedostajat će i te kako Milanovićevoj Vladi. Ne vjerujem da je može nadoknaditi bilo kakvim promjenama. Svakako, dobro je što će se Čačićevim odlaskom smanjiti i razina bahatosti koja je gotovo svakodnevno izlazila iz njegovih javnih nastupa i koju je, opčinjen njime, polako usvajao i premijer Milanović. Osobno mi je žao zbog tragedije koja se uistinu svakome tko vozi može dogoditi. No, svatko sigurno ne bi nakon toga reagirao na način na koji je Čačić reagirao.

Većina nas ne bi imala drskosti ili odvažnosti (ovisno o percepciji) nastaviti upravljati zemljom. Vlada sada može analizirati što je sve utjecalo na brzinu donošenja pravomoćne presude u Mađarskoj, no to neće utjecati na Čačićevu sudbinu. Čačićev odlazak s političke pozornice zapečatio je očito premijer Milanović kada je nesvjesno popustio pritisku Bruxellesa i u Nadzorni odbor Ine nije imenovao ministre, Slavka Linića i Radimira Čačića. Samo politički naivci ustinu mogu vjerovati da niz okolnosti koji je prethodio ovoj presudi nema veze s Molom i Inom. Oni skloniji teorijama zavjere, koji počesto ipak na kraju budu u pravu, ovaj bi niz dopunili suđenjem bivšem premijeru Ivi Sanaderu, LNG terminalom, Katarom i SAD-om, Rusijom (Južnim tokom)…