“Mechel je korektno izašao iz sisačke željezare i danas možemo otvoreno i pošteno svakome u Hrvatskoj pogledati u oči, i Vladi, i sindikatima. Nismo prekršili nijedan članak iz ugovora, nismo nikoga varali i tako ćemo i u budućnosti ispunjavati svoje obveze”, poručio je danas glavni zamjenik predsjednika uprave te ruske grupacije Victor Trigubko, pojašnjavajući na konferenciji za novinare razloge zbog kojih se Mechel unatoč lošoj reputaciji koju je stekao u Hrvatskoj odvažio natjecati u privatizaciji splitske željezare. Razlog Mechelevog neuspjeha u Sisku bili su, po njegovu pojašnjenju, vezani uz kretanje cijena sirovina na tržištu. U Hrvatskoj je, tvrdi Trigubko, cijena starog željeza najviša u odnosu na europske zemlje, a u razdoblju od ožujka 2003. do lipnja 2004. godine cijene sirovina porasle su za jedan i pol put, dok su cijene finalnih proizvoda ostale nepromijenjene. Na to je Mechel, kaže Trigubko, upozorio Vladu i Ministarstvo gospodarstva i mjesecima je s njima pregovarao i pokušavao naći rješenje, no kada nisu uspjeli, Mechel se povukao ostavivši u Željezari 30 milijuna dolara koje je uložio u tvrtku, 1,1 milijun eura za isplatu plaće, sirovina i alata u vrijednosti 1,5 milijuna eura, te je aktivirano bankovno jamstvo na iznos od 3,6 milijuna eura, kojim su pokrivene minimalne plaće radnicima za idućih pola godine. No, sisačka željezara, kako pojašnjava Trigubko, zapravo se nije uklapala u profil poslovanja Mechela, koji se bavi isključivo proizvodnjom i trgovinom betonskim željezom. Koji je onda bio motiv za kupnju sisačke željezare, Trigubko nije precizirao.
Fokus Mechela ostaje na betonskom željezu, a u tom su segmentu drugi po veličini u Rusiji, s proizvodnjom od 1,36 milijuna tona u prošloj godini, dok su u Rumunjskoj, gdje posjeduju dvije tvornice, vodeći proizvođač. Što se ponude za kupnju splitske željezare tiče, istaknuo je objektivne prednosti u odnosu na konkurentske, odnosno činjenicu da su spremni preuzeti najveći dio obveza prema vjerovnicima, posebice prema državnima, a precizirao je i da su ulaganja koje namjeravaju provesti u tri godine, značajno veća nego je rečeno na otvaranju, jer za razliku od drugih nisu navodili i ulaganja u obrtni kapital. Ukupna ulaganja, tako gledano, dosežu 150 milijuna kuna.