Obnovljena odvjetnička inicijativa da podatak o korištenju PDV-a bude preduvjet vođenja parnice dobrodošla je zbog najmanje tri razloga. Riječ je o prijedlogu koji u osnovi predstavlja tek mali ciljani rez u ovršni zakon, ali i takav može imati nevjerojatno velik učinak na novu praksu u kojoj se uredno podmiruju obveze, smanjuje pritisak parničnih stranaka na sudstvo i štiti interes vjerovnika.

Trenutačno je zapravo teško reći što je od toga važnije jer je sve “vatra”. Sigurno je da se tako može stati na kraj problemu masovnog bijega dužnika u parnice do kojeg je došlo zbog opće nelikvidnosti što se stavlja pod tepih. Ako bi se korištenje paušalnog prigovora na ovrhu onemogućilo i ako bi se uveo kriterij da dužnik pred sudom i prije početka parnice deklarira kako je raspolagao s računom glede PDV-a, ovrha se ne bi mogla pretvoriti u dugogodišnji parnični postupak. Ako je dužnik iskoristio isti račun u porezne svrhe, dug je priznao i sud nema o čemu suditi. To bi spriječilo mnoge dužnike da svjesno izbjegavaju plaćanja svojih obveza zbog nemogućnosti pokretanja parnica. Upravo su tome dužnici masovno pribjegli u posljednje vrijeme. Obilato su zlorabili institut paušalnog prigovora naplati vjerovnika i doveli do velikog pritiska na sudstvo. Alarmantni je podatak da se samo u jednoj godini broj parnica povećao za trećinu. To govori o fenomenu fantomskih parnica koje treba onemogućiti dok još ima vremena da se zaustavi nepotrebno zagušenje sudova. Poseban je razlog i taj što suci problem nisu mogli sami riješiti u postojećim zakonskim okvirima, a između ostalog nisu ni ovlašteni prikupljati dokaze. Pojedini su čak bili toliko iziritirani ponašanjem dužnika da su obavještavali Poreznu upravu o tom apsurdu. Sve je ostalo na istom: oni sude u parnicama o nečem što je već prošlo kroz ruke poreznika te je dužnik tako ostvario svoju poreznu korist od računa koji u parnici osporava. Ima i primjera da su neki prvostupanjski suci pokušali ovu anomaliju ispraviti u samoj parnici, no nisu uspjeli jer se to ne može riješiti parnicom, nego samo ako se propiše PDV kao preduvjet za parnicu. No ni porezna tijela ni revizori ne smiju ulaziti u pitanje je li račun po kojem je PDV odbijen poslije u parnici osporen zajedno s već odbijenim PDV-om. Stoga postojeće rješenje da se na sudu račun godinama dokazuje svakako, osim činjenicom je li po njemu dužnik odbio PDV, danas svi smatraju dotrajalim rješenjem.