Na dvadeseti rođendan Magme njegovim većinskim vlasnicima Biserki i Goranku Fižuliću i nije do svečarske atmosfere. Ovih dana obilaze banke i fondove koji su uložili u njihove komercijalne zapise i smišljaju plan reprograma duga i pišu demantije. Kad je u lipnju 2007. izašla na tržište kapitala, planovi Magme privukli su i male dioničare i velike igrače koji su razvoj pratili i komercijalnim zapisima. Danas je Magma po izdanim zapisima institucionalnim investitora dužna oko 120 milijuna kuna. Polovina tog duga na naplatu stiže već krajem siječnja, a ostatak krajem ožujka.

S obzirom na pad prihoda i istovremene obveze, Magma je proteklih godinu dana rezala gdje je stigla, od zaposlenika, čiji je broj srezan za četvrtinu, voznog parka, materijalnih troškova… Istina, treba priznati da je unatoč tome iskupila 40 milijuna kuna komercijalaca, a Fižulići velike nade polažu na predblagansku potrošnju u prosincu koja je tradicionalno bila “teška” kao dva i pol prosječna mjeseca. Ipak, kraj siječnja neugodno je blizu za tvrtku koja je u prvih šest mjeseci udvostručila gubitak na 18,1 milijun kuna pa Magma ispipava bilo kreditora za reprogramom. Objavom vijesti koju su nam potvrdili upravo (međusobno nepovezani) Magmini investitori, na ZSE osvanulo je priopćenje da Poslovni dnevnik širi spekulacije i unosi nemir na tržište, no nijednom riječju da napisano nije točno. “Magma vrši sve potrebne pripremne radnje da između ostalog blagovremeno osigura otkup svih komercijalnih zapisa prema rokovima njihova dospijeća”, stoji u dopisu što se može iščitati kao neizravna potvrda da iskup komercijalaca u ovom trenu nije osiguran. U zaključku stoji da pravila ne dopuštaju objavljivanje podataka o poslovanju prije javne objave na burzi tako da svi investitori imaju istovremenu informaciju. Što to znači? Možda, pričekajte 30. listopada pa ćete u računu dobiti i gubitka vidjeti da je sve u redu? Ili je to pokušaj kontrole štete da se širem krugu investitora ne objavljuje ono što najveći već znaju? Takvim priopćenjem Magma dovodi svoje ulagače u zabludu jer je najveće već sama obavijestila da problemi postoje. No od semantike ulagačima je važnija bit problema. Danas je na tržištu oko 1,5 milijardi kuna komercijalnih zapisa prije godinu-dvije perspektivnih, a danas tvrtki u problemima. Njihove zapise kupovale su banke, investicijski i mirovinski fondovi za svoje klijente. S tvrtkama koje ne mogu servisirati svoje obveze ulagači danas biraju gubitak novca ili guranje problema pod tepih reprogramom. Nije li to ipak važnije od semantike?